Iz knjige VIVA SEXICO

PEDERASTIJA, seksualni odnos između dva muškarca, tj. odnos NE gornji-donji NEGO prednji-zadnji. Prednji muškarac svojim analnim otvorom fingira ženski polni organ, iako veza može biti mnogo dublja od toga. (Vidi: homoseksualnost.) Sve češće se ljudi sa ovakvim seksualnim sklonostima određuju kao treći pol. P. se dugo smatrala nenormalnom pojavom, ali sve više država danas je ne samo toleriše nego trećepolcima priznaje niz kroz istoriju oduzimanih i uskraćivanih prava. Tako oni mogu ne samo birati, nego i biti birani, mogu ravnopravno raditi na svim pozicijama u društvu, čak mogu stupati i u brak. Međutim, još uvijek im se osporava pravo da usvajaju djecu, iz straha da im roditelji umjesto nasljedstva ne ostave sidu; zbog predrasude da dječak koji odraste uz dva pedera ne može biti drugo nego i sam peder; zbog bojazni da bi se usvojeni dječak svakog osmog marta patio kao siroče; iz uvjerenja da ipak niko ne zaslužuje majku pedera ili majku koja piški stojeći. O ovoj temi govorio je i Sokrat («Grozba, ili razgovor o ljubavi):

Sokrat: Ti, časni Kritone, veliš da ljubav muškarca prema muškarcu nije grijeh.

Kriton: Ne velim da ne velim.

Sokrat: I priznaješ da ta sklonost nije ni duševni poremećaj, ni nasljeđena bolest?

Kriton: Upravo tako. Jer da je nasljedna, naši preci ne bi imali potomaka.

Sokrat: Onda si ti jedan od građana atinskih koji se ne protive braku dva muškarca.

Kriton: Jesam, i ne protivim se.

Sokrat: Ali protiviš se da usvajaju djecu?

Kriton: Itekako.

Sokrat: Ali kakve razloge ti navodiš, i drugi poput tebe? Da li zato što ne odobravaš njihovo ponašanje, ili ti se ne sviđa njihov izgled?

Kroton: I jedno i drugo.

Sokrat: Ali ne radi se ni o poremećaju ni o bolesti.

Kroton; Rekao sam već da se ne radi.

Sokrat: Onda mi reci o čemu se radi. Da li ti želiš svakome čije ti se ponašanje ne sviđa uskratiti pravo da odgaja djecu, ili samo muškarcima o kojima je ovdje riječ?

Kroton: Samo muškarcima o kojima je ovdje riječ.

Sokrat: Zato jer dijete trebaju odgajati otac i majka, a ne dva muškarca?

Kriton: Tako je.

Sokrat: Ko tako govori, čini mi se da ne govori pravo. Odgovori mi šta ti misliš kad izjavljuješ da dijete trebaju odgajati otac i majka.

Kriton: Mislim da bogovi daju djetetu majku da ga pouči ponašanju žena, a oca ponašanju muškaraca.

Sokrat: I to dijete može naučiti samo od pravog oca i od prave majke?

Kriton: Tako je.

Sokrat: Ti dakle tvrdiš da dijete može postati potpuni čovjek samo ako ima pravog oca i pravu majku.

Kriton: Tako nekako.

Sokrat: Veliš li, drugim riječima, da svi koji su odrasli bez oca ili bez majke, ili sa očuhom, ili sa mećehom, nisu potpuni ljudi?

Kriton: Tako ispada.

Sokrat: Ako tako ispada, onda se sigurno slažeš da sva djeca čiji su očevi poginuli za našu domovinu nisu potpuni ljudi. Ili su i ta djeca normalna kao i druga?

Kriton: Nesumnjivo ima među njima i normalnih.

Sokrat: Dakle, ne griješimo kad kažemo da dijete može postati potpun čovjek i ako odraste bez oca?

Kriton: Ne griješimo.

Sokrat: A isto tako i bez majke?

Kriton: Ima i takvih slučajeva.

Sokrat: Šta onda veliš: da djeca pravilan odgoj dobijaju samo od roditelja, ili da mogu dobiti i od drugih.

Kriton: Nikako samo od roditelja.

Sokrat: Nego i od drugih koji umiju odgajati djecu?

Kriton: Tako je.

Sokrat: A kako ti, Kritone, razlikuješ ko umije a ko ne umije odgajati djecu? Odgajaju li djecu bolje oni koji imaju plave oči, ili oni sa smeđim očima?

Kriton: Mislim da to nije važno.

Sokrat: A ko bolje odgaja djecu: onaj koji piše lijevom rukom, ili onaj koji piše desnom.

Kriton: Izvan svake sumnje, Sokrate, mislim da ne postoji izvana razlog da nekoga smatramo boljim a nekoga lošijim odgajateljem.

Sokrat: Želiš li reći da boja kože, ili stas, ili izgled čovjeka ne utiču na vaspitanje?

Kriton: Baš tako.

Sokrat: Da li bolje odgaja onaj koji voli plavu boju, ili onaj koji voli zelenu? Onaj koji radije sluša muziku, ili onaj koji se više divi našim kiparima? Ili se slažeš sa mnom kad kažem da nema načina načina da unaprijed znamo ko je dobar odgajatelj, a ko nije?

Kriton: Slažem se s tobom u potpunosti.

Sokrat: A možeš li mi onda reći na osnovu čega ima? Na osnovu izgleda i ponašanja, ili na osnovu postupaka?

Kroton: Bez sumnje, na osnovu postupaka.

Sokrat: Na osnovu postupaka odgajatelja, ili na osnovu postupaka djeteta?

Kroton: Priznajem da na to ne znam odgovoriti.

Sokrat: Ne vidimo li u postupku djeteta postupke odgajatelja?

Kroton: Tačno je tako i nikako drugačije.

Sokrat: Dakle, slažeš se sa mnom kad kažem da se o sposobnosti nekoga da odgaja djecu ne može suditi prije nego mu se djeca povjere na odgajanje.

Kroton: Ne mogu da se ne složim, kad tako razlažeš stvari.

Sokrat: Nema dakle razloga da pravo odgoja uskraćujemo bilo kome ko je za to sposoban, duhovno i fizički i po njegovoj volji i želji.

Kriton: Nema, Sokrate, uistinu ne vidim niti jedan.