Šta za vas znači riječ "zajednica"? Koja slika vam najprije padne na pamet kada pomislite na ovu riječ? Seoska zadruga? Lokalni sportski centar? Susjedi koji preko ograde ćaskaju jedni s drugima? Sve su prilike da će vaša ideja zajednice biti mitološka.
Zajednica prolazi kroz najradikalniju promjenu od osvita Industrijske revolucije, kada su ljudi počeli napuštati zemlju i krenuli ka velikim urbanim središtima. Stari pojam zajednice koja je odgovarala svim uslovima i sredinama sada iščezava velikom brzinom.
Možda smo pomalo nostalgični zbog nestanka njezine jednostavnosti, zbog jednostavnog načina na koji su ljudi imali osjećaj pripadnosti, te postepeno napredovali iz jednog stepena zajednice u drugi – od porodice do radnog mjesta, političkih partija i sportskih klubova. Danas mi ponovo iscrtavamo linije zajednice. Ne odbacujemo je. Stvaramo staro iz novoga. Zajednica XXI vijeka veliki je društveni eksperiment kojim se istražuju nepoznati prostori u našoj interakciji sa drugima. Zajednica postaje sve prilagodljivija, elastičnija i pokretljivija.

mjesto – zajednica bez granica
pridruži se. pripadaj mnoštvu.
Ideja "sveprisutnih zajednica" jedan je od novih trendova u analizi ponašanja potrošača. Odnosi koji nas uzajamno povezuju kazuju sve o nama. Način na koji se odnosimo jedni prema drugima i kako održavamo te veze je zapravo najdublje  iskustvo ljudskih bića. Ono nas definiše.
Tradicionalni oblici zajednice, kakva je, recimo, porodica, još uvijek su snažnog odjeka, bude u nama sjećanja na djetinjstvo, nostalgična osjećanja, kao i nevino poimanje stvari onakvima kakve bi trebale  biti. Porodica je vizija kojoj se tvorci reklama neprestano vraćaju kada žele slikovito prikazati srećno domaćinstvo. Činjenica je, međutim, da se i porodica, poput ostalih tradicionalnih oblika zajednica, dramatično izmijenila.
Pojam "sveprisutna zajednica" odnosi se na pojedince koji se učlanjuju ili pristupaju klubovima ili grupama. Zvaničnim, kao i nezvaničnim. Ali, to nije cijela priča. Grupe kojima se pridružuju nisu one koje služe ostvarivanju ličnih interesa u pojedinačnim sportovima ili hobijima, već su to grupe koje doprinose dobrobiti mnogih. Poenta je da slom nekadašnjih oblika zajednice ne podrazumijeva i smrt same zajednice.
Nove zajednice koje su u ekspanziji, ublažavaju distinkciju između uloga usamljenika i socijalne životinje koje se nalaze u svima nama i uzajamno se prepliću.
Mi želimo biti pojedincima. Ali potreban nam je osjećaj pripadnosti. Želimo biti nezavisni, ali se moramo oslanjati i na druge. Filosof Jean-Paul Sartre je napisao "Pakao su drugi ljudi". U današnjem kontekstu moglo bi se reći "Pakao su svi ovi ljudi što u supermarketu stoje u redu ispred mene" ili, možda, "Pakao su svi ovi koji imaju iste patike koje sam upravo kupio/la".Užas!!!
Naše savremeno poimanje drugih ljudi kao svojevrsnog pakla evidentno je u trenutnoj epidemiji bijesa. To nije tek znak stresa prouzrokovanog modernim životom. Bijes je znak naše nestrpljivosti i podvojenosti u vezi zajednice, naša iziritiranost društvenim etiketama koje čine ovaj svijet mjestom mogućim za življenje.
Postoje dva psihološka  tipa našeg tradicionalog stava ljubavi i mržnje. Usamljenik u nama posmatra zajednicu kao mjesto na kojem igramo svoje uloge, stavljamo maske i postajemo druge osobe, različite od nas samih. Usamljenik vidi zajednicu kao izdajnika istinskih ubjeđenja pojedinca. Zajednica predstavlja kompromis, to je mjesto na kojem se individualizam sa svim svojim nezaobljenim ivicama i sitnim ekscentričnostima potpuno  neutralizuje i izjednačuje zbog najnižeg zajedničkog nazivnika. S druge strane, za socijalnu životinju zajednica je kiseonik neophodan za život. Zajednica nudi društvo drugih ljudi, sigurnost, te osjećaj pripadnosti. Socijalna životinja istinski živi tek onda kada je okružena  drugima.
Poput nas samih, i zajednica poprima sve više novih dimenzija. I upravo je to ključ za razumijevanje našeg položaja danas. Zajednica je klizav teren; u svojoj je osnovi slojevita i mnogostrana. Moramo se oprostiti sa porodicom kao jezgrom. Porodice će, naprotiv,  postajati sve veće, različitije, tolerantnije i eksperimentalnije.
porodica – veće je bolje
Od trenutka kada se rodimo u jednoj porodici, pa sve do trenutka kada se pridružimo našim precima, mi pripadamo zajednici bez obzira da li nam se ona sviđa ili ne. Svaka etapa u međuvremenu je priča o našem odnosu ljubavi i mržnje prema toj zajednici.
Zajednica počinje od pojedinca. A njezina polazna tačka je porodica. Ona je svetište u kojem tražimo utočište kada stvari krenu neplaniranim smjerom. Porodica je ono mjesto kojem se vraćamo da proslavimo ili sa drugima podijelimo radost u prilikama koje nam značajno mijenjaju život, poput vjenčanja ili rađanja djece. Porodica je, takođe, i mjesto koje, kada smo mlađi, očajnički želimo napustiti, od kojeg želimo pobjeći i disati slobodno punim plućima. Porodica i zajednica su upravo ta priča o ljubavi i mržnji. Međutim, odnos ljubavi i mržnje će se uskoro promijeniti i postati mnogo složeniji. Obuhvataće ljubav, mržnju, zadovoljstvo, brigu, čuđenje i cijeli niz drugih osjećanja. Do toga će doći zato što je tradicionalna, jezgrovita porodica ustupila mjesto, takozvanoj proširenoj porodici.
prijateljstva – od standardizovanog do prilagođenog po mjeri
Činjenica je da bliska prijateljstva produžuju životni vijek. Poboljšavaju kvalitet života. U dinamičnijem svijetu, prijatelji postaju porodicom, pridružuju se ostalim njezinim članovima i katkad je potpuno zamjenjuju.Odmah iza porodice, prijatelji su ti koji obrazuju naš sistem društvene sigurnosti. Usljed različitih zahtjeva posla, članovi najbliže porodice često žive daleko jedni od drugih, tako da su prijatelji prva luka kojoj se priklanjamo u teškim trenucima. Za mnoge su prijatelji postali surogat porodice. Ali kao i porodica, i moderna prijateljstva će se izmijeniti.
Svi smo mi odrastali vjerujući u ideju vječnog prijateljstva koje počinje u djetinjstvu ili školi, te traje cijelog života. Međutim, posao i svakodnevne relacije sa ljudima mijenjaju tradicionalnu definiciju prijateljstva. Stručnjaci koji analiziraju obrasce međuljudskih odnosa ističu da je prijateljstvo danas površnije nego ikada prije. Mi danas susrećemo mnogo više ljudi i ostvarujemo kontakte sa neuporedivo različitijim ljudima nego što je to ranije bio slučaj. Bez obzira da li se radi o poslovnom putovanju ili odlasku na odmor, svakodnevnom razgovoru o uobičajenim temama, ili komunikaciji elektronskom poštom, spektar međuljudskih odnosa je fantastična revolucija u istoriji čovjeka. Novi oblici povezivanja često proizilaze iz kontakata ostvarenih putem Interneta. Novi tip zajednice XXI vijeka nastao je iz kombinacije potrebe i slučaja, tj. potrebe koja stvara uslove za slučajnost. Vaše ime se, na primjer, zajedno sa imenima vaših radnih kolega nađe na mail listi neke svima poslane poruke, a koja za vas može biti od manjeg ili većeg značaja. Ali neko ko je poslao taj mail, ili se isto tako nađe na toj listi, možda je DJ po zanimanju, ili svira u nekakvom bendu, te pozove i vas, kao i ostale, na zabavu ili zajednički izlazak. Ovakva zajednica ima ulogu zajedničkog nazivnika.Istraživanja pokazuju da 1/3 zaposlene populacije na ovaj način pronalazi nove poslove, tj. kroz kontakte sa porodicom, bližim ili daljim prijateljima ili slučajne susrete.
Usljed ubrzanog modernog načina života imamo sve manje prijatelja. Ljudi generalno ostvaruju manje prijateljskih veza, ali je razlika u tome što su te veze sada mnogo intenzivnije. Procjenjuje se da većina tridesetogodišnjaka ima troje bliskih prjatelja, što je za polovinu manje u odosu na starije generacije. Obzirom da naša prijateljstva, koja su često ishod slučajnih susreta, postaju sve površnija, mi ih u skladu sa time olako odbacujemo onda kada se životne prilike izmijene. Činjenica je, ipak, da je prijateljstvo biološki imperativ. Izolovanost pojedinca od spoljašnjeg svijeta može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema. Bliska prijateljstva osiguravaju duži život. Osjećaj usamljenosti često je propraćen i osjećanjem srama. U društvima u kojima su samostalnost i nezavisnost, kako emocionalna tako i materijalna, visoko vrednovane, osjećaj usamljenosti se doživljava kao izvjestan oblik društvenog zločina.
Zbog toga mi kreiramo nova prijateljstva ugledajući se na oblike kakvi se pojavljuju u cyber-prostoru, tako da ćemo ubrzo imati "višesvrsna prijateljstva", kao i "prijateljstva za jednokratnu upotrebu".
Napredak u tehnologiji izmijenio je i sam koncept rada. Stvorene su nove mogućnosti i izbrisana granica između rada i ne-rada. Kako je sve veći broj nas koji pripadamo kulturi produženog radnog vremena, Internet je postao osnovno sredstvo koje nam omogućava da upoznamo nove ljude. Gdje bismo ih, inače, uopšte imali priliku upoznati?!
Tome se mora dodati i činjenica da se putem Interneta brže sklapaju prijateljstva, jer tražimo istomišljenike i povezujemo se sa njima, Postoje, doduše, i oni drugi, kojima su osobe koje koriste Internet kao sredstvo za sklapanje poznanstava ništa drugo do  očajnici, jer smatraju da se svi koji su  prilagođeni uslovima stvarnoga života, nipošto ne bi odlučili za takav način pronalaženja prijatelja. Ako se na stranu odvoje sva nagađanja o funkciji Interneta u životu modernog čovjeka, istraživanja dalje dokazuju da teenage-eri koji putem Interneta sklapaju prijateljstva time poboljšavaju svoje društvene sposobnosti. Ovakvim vidom komunikacije se povećava njihovo samopouzdanje. Anonimnost omogućena posrednom komunikacijom im daje osjećaj sigurnosti i opuštenosti, jer ne moraju razmišljati o društvenim kodovima i hijerarhiji prisutnim u offline svijetu.
Naša kultura poprima sve više ženstvenih odlika, a jedna od posljedica te feminiziranosti je da ćemo svi mi mnogo više razmišljati o sopstvenim emocijama.Više ćemo se osvrtati na same sebe i naše psihološke potrebe. Grozničav radni tempo ponukaće nas da se fokusiramo na vrijeme koje provodimo sa prijateljima. Stručnjaci kažu da će nam različiti tipovi prijatelja biti potrebni za različite emocionalne situacije. Jedan prijatelj/-ica bi mogao biti dobar slušalac, drugi bi mogao poslužiti kao katalizator, dok bi neki treći mogao djelovati kao glas razuma, koji bi onemogućavao da se rukovodimo pretpostavkama, predrasudama ili mentalnim navikama. Mi upravo pričamo o evoluciji prijateljstva. Stoga smo uveli pojmove "višesvrsnog prijateljstva", kao i "prijateljstva za jednokratnu upotrebu". Osoba koja nam je prijatelj iz više svrha je neko koga dobro poznajemo, i koga poznajemo duže vremena. Prijatelj za jednokratnu upotrebu (napominjem da riječ upotreba nema pejorativan kontekst) nije manje važan; to je neko sa kim sudjeluješ u određenim aktivnostima ili interesovanjima. Kako je izbor takvih specijalizovanih aktivnosti izuzetno raznolik, a mi zbog posla provodimo mnogo više svoga  vremena upravo sa takvim ljudima, velika je vjerovatnoća da će naši prijateljski odnosi sa njima biti mnogo snažniji i češći. No, ta će prijateljstva i dalje biti ograničena na samo jedan segment našeg života. Iako prijateljstvo konceptualno poprima nove oblike, istraživanja pokazuju da je došlo do slabljenja jedne od temeljnih vrijednosti prijateljstva – povjerenja.
povjerenje – vakcinacija protiv skepticizma
Sve je manje povjerenja u funkciju i rad osnovnih javnih institucija, kao što su policija ili pravni sistem. Međutim, to nije ništa u poređenju sa nepovjerenjem koje osjećamo prema drugima. 70% nas nema povjerenja u druge ljude. Utvrđeno je da je stepen nasilja u zajednici koja počiva na visokom stepenu povjerenja dosta niži. Povjerenje je neopipljiv, pomalo apstraktan pojam. Ono je, između ostalog, i društveni mehanizam koji nas spaja i uslovljava da se određene stvari dogode. Stručnjaci sve više zagovaraju tezu da je od svih sastojaka koji čine jedno društvo zdravim, povjerenje korijen svemu. Nazivaju ga društvenim kapitalom. Bez obzira koliko proaktivna neka vlada bila, ili koliko je neki privatni business u svojoj osnovi filantropski, sve je to iznenađujuće nebitno naspram zajednice povezane osjećanjem uzajamnog povjerenja.
Sve je to divno i krasno, mogli biste reći, ali ako ne vjerujemo ljudima, šta će se desiti sa zajednicom? Hoćemo li ubrzo živjeti u svojim malim svjetovima pregrađenim visokim ogradama, tražeći među preživjelima ovog urbanog terora nekoga ko nam je sličan? Hoće li Panic Room postati najnoviji enterijer po kojem ćemo svi morati preurediti sopstveni prostor? 
Ne. Pristižu nove snage da spasu situaciju. Oni su novi proroci povjerenja. Naoružani su bestsellerima, čašom vina i sa nekoliko pitanja koja bi nam mogla biti od pomoći. Vjerujte nam na riječ. Nije se pametno zamjeriti klubu čitalaca. Klubovi čitalaca pravi su fenomen. Oni će vakcinisati društvo protiv apatije, nepovjerenja i cinizma. Oni istupaju iz redova pristalica Internet interakcije. Oni će izroditi druge skupine koje će biti alternativa zahtjevima posla ili zajednice usmjerene ka važnosti doma. Povratiće potrebu za staromodnim konceptom prijateljstva i ponovo uspostaviti sofisticirani osjećaj za kulturnu razmjenu. Ushićenost savremene tehnologije koja omogućava povezivanje ljudi širom cijele kugle još uvijek je prisutna. Ipak, ništa se ne može mjeriti sa druženjem sa pravim ljudskim bićima. Umjetnost istinske konverzacije, licem u lice, sve više se vraća. Klubovi čitalaca postaće revolucionarne ćelije kulture zajednice. Baz obzira da li će se čitati ljubavni romani, jeftina izdanja mekog poveza kakva se čitaju po aerodromima ili kvazi-intelektualističko filosofsko štivo, klub čitalaca preuzima vlast. Naposljetku, nisu u pitanju isključivo knjige, već ponovno otkriće umjetnosti konverzacije. I to prave konverzacije, a ne razgovora zamagljenog i otupljenog televizijskim programima. Za razliku od naših svakodnevnih razgovora koje uglavnom obavljamo jurcajući sa jednog sastanka na drugi, ili tokom pauza, atmosfera ovakvih klubova daje osjećaj zadovoljstva,  umirujuća je, pa čak i dekadentna. Klubovi čitalaca  ponovo oživljavaju javnu debatu, i to u svijetu u kojem je "razgovor u ogledalu" vladajući trend u političkoj kulturi (političari više ne smatraju potrebnim da iznose sopstvene stavove, već umjesto toga parafraziraju ili parodiraju stavove svojih protivnika). Naše nove zajednice nisu monolitske po svojoj prirodi. One su različitije, prilagodljivije i elastičnije, jer i mi, kao pojedinci, postajemo prilagodljivija i elastičnija bića sa sve većim zahtjevima. I dalje čeznemo za sigurnošću koju nam daje grupa, dok istovremeno stvaramo  zajednice koje služe našoj želji da očuvamo individualnost. Stvaramo grupe koje daju jednaku težinu našim sopstvenim stavovima. Ovo je zaista revolucionarno poimanje zajednice. Velike ideološke bitke vođene tokom XX vijeka nahuškavale su pojedinca protiv zajednice, lično protiv društvenog. Nove pokretljive zajednice kakvima ih mi stvaramo, istinski su eksperiment. One će izjednačiti vrijednosti ličnog izraza i zajedničkog dobra.
Sada, međutim, nailazimo na paradoks. Kako će klubovi čitalaca postati sredstvom preuzimanja javnog razgovora i debate iz svijeta televizije, jako je vjerovatno da će nam trebati veći broj stručnjaka. Oni će nam pomoći da se snađemo u sluđujuće širokom spektru izbora i mogućnosti za koje ćemo se odlučiti. Svijet je sve složeniji. Imamo pristup ogromnoj količini podataka i to nam se sviđa. Nemamo vremena čitati priručnike o genetici, kloniranju, genetski modificiranoj hrani i globalnom otopljenju. Ova široko zastupljena kultura razgovora, koja počiva na izuzetno dobroj obaviještenosti će nas podučiti umjetnosti vođenja društvene konverzacije. Pomoći će nam da naučimo postavljati prava pitanja onim osobama koje nam mogu obezbijediti prave odgovore.
povezivanje – globalno selo, staro i novo
Jedan od mitskih pojmova zajenice koje će se sasvim sigurno pojaviti u medijima, jeste osjećaj "malog svijeta". Koliko nam se puta desilo da razgovaramo sa prijateljicom ili koleginicom koja nam priča o nekome s kim je radila, studirala ili naprosto razgovarala na nekoj zabavi i na kraju se ispostavi da poznajemo istu osobu! Svijet je zaista mali!   Ovakvo iskustvo je čest izvor čuđenja, jer bez obzira koliko nam se svijet činio atomizovanim, često imamo priliku da se podsjetimo naše uzajamne povezanosti. Ideja da je svijet mali zadire u genetsko i izvorno područje instinkta. No, izvor njezine moći, njezine stamine kao materije od koje je načinjena ova urbana legenda, počiva na osnovi te ideje jedino još u nauci.
Sada već davne 1967. godine, psiholog Stanley Milgram istupio je sa tvrdnjom da se svaki čovjek na planeti može povezati lancem sačinjenim od šestero ljudi. Njegovim je eksperimentom utvrđeno da je potrebno svega pet koraka kako bi pismo sa jednog kraja Amerike stiglo do ciljanog nepoznatog primaoca. Jedan, pomalo nevjerovatan primjer koji potkrepljuje teoriju o "malom svijetu", je primjer žene koja je svome advokatu (koji je istovremeno bio i njezin ljubavnik), poslala e-mail u kojem je hvalila njegove seksualne sposobnosti i vještinu. Taj isti mail on je dalje proslijedio šestorici svojih kolega.......a oni su nastavili sa slanjem. Kroz svega nekoliko sati taj je mail dospio do Londona, New Yorka, Munchena i Sydneya, gdje su ga milioni nepoznatih čitali sjedeći u svojim kancelarijama. Premda su postojale mnoge sumnje u originalni Milgramov eksperiment, naučnici pri Columbia univerzitetu u New Yorku su primijeili isti eksperminet na web-u i došli do zaključka da je nepoznati odabrani primalac u Sibiru dobio poruku od pošiljaoca u Australiji preko svega četiri email-a. Ukoliko se Milgramova hipoteza dokaže tačnom, doživjećemo vaskrsnuće ideje globalnog sela. Teorija o šest koraka, koliko nas odvaja jedne od drugih, izuzetno je snažan i duboko ukorijenjen mit.To je sentimentalnost koja se može naučno dokazati i kvantitativno odrediti. Ona odgovara našem idealizmu. A taj se idealizam djelimice osjeća u dubokoj želji za odgovornošću, koja je ujedinjena sa potrebom da osjetimo kako svi mi možemo napraviti promjenu i kako je svako od nas karika u lancu čovječanstva.
Dok mediji naglašavaju kako usljed pritiska i napora nametnutih ubrzanim načinom života mi postajemo sve više usmjereni na same sebe, vladajući trendovi nam pokazuju da se trebamo okrenuti spoljašnjem svijetu i zajednici. Trebamo pokazati veću radoznalost za druge ljude, njihov način života, te kako možemo posuđivati i učiti od njih, kako uspostavljati uzajamne veze. Dugo je vremena pojam zajednice bio asocijacija za nešto što je bitno, politički ispravno, povezano sa vladom ili, pak, nešto što je staromodno i kao takvo, već pomalo umorno i istrošeno.
Trendovi pokazuju da mi velikom brzinom ponovo uobličavamo zajednicu pod strogim nadzorom budnih posmatrača. Mi je stvaramo na takav način da su novi, pokretljivi oblici zajednice jedva prepoznatljivi. Činjenica da su tradicionalni oblici građanske posvećenosti zajednici u padu, bez obzira da li se radi o izlasku na izbore ili zagovaranju ideje o jezgrovitoj porodici, i dalje ne znači da zajednica odumire. Uzajamno povjerenje, odanost i odgovornost prema drugima sve su snažniji, a potreba ljudi za pripadnošću i povezivanjem je sve prisutnija.
Tradicionalno poimanje zajednice je uzdrmano iz temelja, naročito geografski pojam zajednice. Time su otvorene nove mogućnosti. Na primjer, petero prijatelja koji žive na raznim stranama svijeta, a sa kojima smo u fizičkom ili virtuelnm kontaktu, mogu nam pružiti snažniji osjećaj zajednice  i povezanosti od tradicionalne, bliske porodice. Poput novca, i protok zajednice će biti globalan.
Ljudi će time biti zbunjeni, uplašeni i uzbuđeni. Globalizacija, plima i oseka ljudi, kultura i trgovina će biti gorivo našoj ubrzanoj želji za identifikacijom sa drugima, za pripadnošću i povezanošću. Ovo je pravi trenutak za zajednicu.
Vjerujte nam. Zajednica - osvježena, napunjena energijom, uzdignuta na viši stepen će ubrzo biti tu oko nas........