|
| PUTOPISI | 01.12.2008 / 18:58 |
Romana Mandeganja 06.11.2005.
Montana
:: komentari (0) :: štampanje ::
Montana!!! "Nikad čula"- bio je moj odgovor kada sam saznala da ću kao stipendista US Department of State cijelu ovu godinu provesti studirajući na Univerzitetu u Montani u gradu Missoula. Često sam sebe ubjeđivala da ne idem u nedođiju. Let od Seattle-a preko planinskih lanaca Rocky planina i Kaskada je bio impresivan, ali tragova civilizacije ni za lijeka. Ipak nikada se nisam zapitala da li oni koji žive u Montani imaju razlog da ostanu misteriozni I neprimjetni.
Država se nalazi na sjevero-zapadu Sjedinjenih Američkih Država, na samoj granici sa Kanadom I ukupna populacija iznosi 800 hiljada stanovnika koji su naselili "ostrva u velikom praznilu", a između vibrantnih sredina prostiru se beskrajni rančevi i netaknuta divljina. | Bijeli čovjek je brzinom svjetlosti uništio identitet Indijanca i potisnuo ih u rezervate koji su situirani nedaleko od kampusa. |
Univerzitet u Montani je osnovan 1898. godine i cijenjen je po programu za šumarstvo i zaštitu životne sredine. Kompleks od 64 zgrade kompakno ugrađene u pješačku zonu štrči u odnosu na urbanu zonu vibrantnog gradića Missoula. Ko bi rekao da su pod istim ovim nebom prije 250 godina indijanska plemena sakupljala plodove i ratovala. Zanimljivo je reći da se nepunih 500 metara od kampusa nalazi Hellgate Canyon (vrata pakla) gdje je pleme sa Flathead jezera dočekivalo i masakriralo protivnička plemena. Prvi bijelci Lewis i Clark su se u toku svoje trogodišnje ekspedicije zaustavili nedaleko od današnjeg kampusa i ugledali more kosti u istom kanjonu.
Grad Mizula se razvijao velikom brzinom zahvaljujući svojoj poziciji u dolini okruženoj lancima planina i željezničkim koridorima koji su spajali istočnu sa zapadnom obalom. U samoj okolini se nalaze prirodni resursi koji su bili pokretač velikih migracija. Ovo je zemlja vrijednih rudara iz Jugoslavije, Grčke i Irske i nije neobično susresti se sa prezimenima koja završavaju na "ić" ili modernije "ich"- preci iz Ex Jugoslavije su ovdje dolazili trbuhom za kruhom na početku prošlog vijeka. Oni snalažljiviji koji su radili za željeznicu su danas vlasnici velikih posjeda.
Bijeli čovjek je brzinom svjetlosti uništio identitet Indijanca i potisnuo ih u rezervate koji su situirani nedaleko od kampusa. Fladhead je najveći rezervat od ukupno sedam u Montani. Prolazeći rezervatom osjetan je nizak standard stanovanja i dalje je osjetna diskriminacija. Lijepo je čuti da Univerzitet daje studentima sa rezervata pravo besplatnog školovanja. Jedan od nezaboravnih momenata je prisustvovanje godišnjim okupljanjima Indijanaca na tzv. "pow wow" tradicionalnim okupljanjima gdje se mogu vidjeti ostaci tradicionalnih kostima, tradicionalni ples i oporobavati ukusnu indijansku hranu. Tužna je njihova sudbina i postoji sve manji interes da se očuva ova kultura u ogromnom sistemu koji asimilira sve što ga okružuje.
No, ima nešto jako šarmantno u ovom ostrvu koje se nalazi usred velikog praznila. Planine, netaknuta priroda, rijeke, jezera, glečeri i sve prirodne ljepote koji opstaju uprskos nastojanjima da svako posjeduje jedan njen dio.
Montana je ponosna sa svoja dva nacionalna parka. Glečerski nacionalni park koji se nalazi na granici sa Kanadom je jedan od rijetkih mjesta u SAD gdje se može vidjeti snijeg u sred ljeta, a tamo sam i prvi put imala susret sa grizlijem koji je sišao sa planine u potrazi za vodom. Kroz cijeli park vodi samo jedan put "Idući ka suncu" koji se zatvori sa prvim snijegom, a zimsku tišinu jedino uznemiravaju helikopteri kako lete iznad parka i izbacuju ekstremne skijaše.
Idući ka jugu, na granici sa državom Wayoming, nalazi se Yellowstone Nacionalni Park koji je postao zaštićen zahvaljujući predivnim slikama koje je radio u ulju jedan od članova prve ekspedicije ka zapadu. Yellowstone je potpuna suprotnost Glečerskom parku, sama vegetacija je drugačija, ali ipak najimpresivnija su bila krda bizona koja se tako slobodno šetkaju po parku. Ne boje se čak ni automobila - često bi se morali zaustaviti na magistrali i čekati desetak minuta da se bizon smiluje i pusti nas da nastavimo putovanje. U parku se može vidjeti preko sto gejzira i termalnih izvora. Voda je toliko vruća i neprijatnog sumporastog mirisa da nije poželjno stajati u blizini, ali ipak predivan je osjećaj očekivati Old Faithful gejzir da izbije na provršinu svakih 60 minuta. Cijeli park se prostire po površini velikog vulkansog kratera i za geologe predstavlja raj na zemlji. Pored bizona, jeleni leškare po preriji, a i lisice i kojoti su jednako prijateljski raspoloženi.
Prirodne ljepote je teško pretočiti u riječi - jednostavno je potrebno provesti malo vremena i osjetiti mir i čaroliju ovog mjesta. Život je poprilično priuštiv poredeći sa većim gradovima, a i među stanovnicima postoji interesovanje da se rad svede na minimum kako bi što više vremena proveli u prirodi. Vikendima svi idu na planinarenje, u ribolov, splavarenje, skijanje. Svi su voljni da zarađuju manje i da poslije pauze za ručak završe radne obaveze i idu na rekreaciju. Ako pitate studente zbog čega su došli sa istočne obale u Montanu, odgovor je uglavnom isti. Zbog skijanja, zbog prirode... Često profesori otkazuju predavanja da bi skijali. Svi smo postali ovisnici druženja sa prirodom. Oni koji žive ovdje, ljubomorno je čuvaju od tursitičkih agencija i svih onih koji bi narušili savršeni mir i harmoniju.
Missoula se može pohvaliti sa statistikama. Ne postoji grad u SAD koji ima više organizacija za zaštitu okoline po glavi stanovnika. Često se izgubim na predavanju kada čujem studente kako strašno pričaju o temi povratka grizlija ili vukova u šume oko kampusa. Valjda je to problem bogate sredine. Grizli je prije dvije godine šetao centrom grada i zaustavio cijeli saobraćaj, a često, vraćajući se kasno naveče u svoju sobu, ugledam jelene kako pasu ispred doma. Čovjek i priroda koegzistiraju bez prepreka. Pored prirodnjačkih organizacija, ovdje je najveća koncentracija pjesnika i kreativnih pisaca koji inspiraciju nalaze u okolini. Čak je i Ernest Hemingvej posljednje dane svog života proveo ovdje i napisao "ne dajte mi da zaboravim ovo mjesto, ovdje je savršeno".
Nije ni čudo što su baš ovdje u gradiću Missoula Andy McDowel, Harison Ford, Brad Pitt, Liz Clairborne, Perl Jam i mnogi koji hoće da ostanu anonimni, sagradili svoje ljetnjikovce. Stopa kriminala je jako niska i malo ko zaključava kuću ili automobile, ovo je jedno od rijetkih mjesta gdje se bez briga može stopirati na ulici.
Missoula je sačuvala odlike zapada i nije rijetkost sresti modernog kauboja na ulici ili u baru, čak se u rodeo mičenja održavaju često.
Univerzitet u Montani okuplja oko 13 hiljada studenata od čega je pet hiljada postidplomaca. Na svakog profesora dolazi po 17 studenata, što znači da su odnosi jako prisni i da studenti imaju dovoljno pažnje. Odnos profesor - student je toliko neformalan da profesori na kraju semestra prave zabave za studente, idu zajedno na utkamice, rade zajedno na projektima. Jednom riječju, akademski raj. Pristup internetnu je brži od mašte, a rekreacioni centar je najnovije zdanje na zapadu. Teretani nema kraja, a objekat je na tri sprata, tako da studenti mogu da upražnjavaju sve sportske discipline. Tu su i saune i bazeni za relaksaciju. Da bi moj šok bio još veći, univerzitet priznaje i ohrabruje studente da uzmu sporstske discipline kao jedan od predmeta, tako da skoro svi biraju izmedju skijanja, snowboardinga, panjanja po stijenama, kuglanja, tenisa, ronjenja, različitih borilačkih vještina, bilijara, splavarenja, jazz ples... Sve je organizovano i prilagođeno nivoima ambicije i iskustva.
Univerzitet ohrabruje studente da rade "nezavisne studije" gdje student radi samostalno na projektu i temi koja mu se dopada i konsultuje se sa profesorom u toku semestra. Mnogo studenata stiče svoju diplomu kroz praksu. Kada bih počela da nabrajam sve servise koji pomažu studentima da kroz školovanje prođu što lakše, gdje bi mi bio kraj... Neki od servisa su pomoć u traženju prakse, savjetovanja u odabiru karijere, studentski dom zdravlja, trilion asocijacija i fondacija i organicacija.
Biblioteka zauzima pet spratova, često mi dođe da se preselim u bibilioteku jer su baze podataka nepresušne. Tu su i filmovi i kasete i fotografije i učila, pomoćni aparati, pa čak i servisi za besplatno iznajmljivanje opreme (od digitalne kamere do lap-topa), sve u cilju što boljeg kvaliteta nastave. Biblioteka i kompjuterske laboratorije i rekreacioni kompleksi rade do ponoći.
Univerzitet ima i svoje servise za ishranu. Hrana je raznovrsna, pa su čak uvaženi i zahtjevi vegetarijanaca i svih studenata koji imaju restrikcije na pojedine vrste hrane.
Svaki student ima svoj identifikacioni broj i cijeli univerzitet je povezan u kompjuterski sistem. Preko interneta se studenti registruju za časove koje žele da slušaju naredni semstar, preko interneta se saznaju ocjene na testovima, preko interneta se plaćaju računi, pa čak i slušaju predavanja, održavaju pripreme za test, kopiraju bilješke. Svi studenti i nastavno osoblje imaju kartice sa mikro-čipom pomoću kojih imaju pristup objektima I servisima.
Život u domu je jako zanimljiv. To je mjesto gdje se upoznaju studenti sa svih meridijana, sklapaju dugotrajna prijateljstva i uči strpljenje i tolernacija i prihvata sva raznolikost. Svaka soba ima svoj telefon, non-stop internet koneckiju, voice mail, tu su učionice, dnevni boravak, prostorija za društvene aktivnosti, recepcija, pa čak i alarm-sistem za detekciju požara koji često iznervira u sred noći.
Međunarodna zajednica je poprilično velika i svake godine oko 300 internacionalnih studenata ima priliku da se oduševljava baš kao i ja. Univerzitet je obezbijedio kuću za međunarodne studente, gdje mogu da koriste kuhinju, dvnevni boravak, a često je to mjesto gdje su organizovane zabave na kojima se pušta muzika iz svih krajeva svjeta. Studenti iz svake zemlje imaju prliku da predstave svoju tradiciju i običaje na internacionalnom festivalu gdje planiramo da zaradimo bogatsvo prodajući bosansku kafu i pite.
Ipak, ruku na srce, nije sve savršeno. Montana ima estremne klimatske uslove. Mjesec je mart, a hladnije je nego ikada. Ovdje sam doživjela temperature koje se spuštaju do -53C i sivo nebo zna da utiče depresivno, ukoliko sunce ne vidim tri sedmice. Skijaška sezona traje do sredine aprila. Kulturni život nije na zavidnom nivou i najbliža metropola je udaljena 1000 kilometara. No, ipak, ovakva izolacija primorava sve one koji žive u njoj da održavaju bliske odnose sa okolinom i da budu jako susretljivi I kreativni. Baš iz tog razloga period proveden u Montani predstavlja jedan od najljepših perioda u mom životu.
:: komentari (0) :: štampanje ::
[ idi na vrh ]
| |
|
|
Copyright © 2006 Centar za informativnu dekontaminaciju Banja Luka. Sva prava zadržana.
|
|
|
