|
| DRUŠTVO | 01.12.2008 / 19:10 |
Vlatko Vukotić 06.11.2005.
Asprini, kafetini, bensendini
:: komentari (0) :: štampanje ::
"Možda smo se prvo trebali boriti protiv kriminala i korupcije, a onda izgrađivati demokratiju." Ovo priznanje prvog nad drugima, najnovijeg među starima izrečeno pred mladima, koliko god bilo porazno, pokazuje pravo stanje stvari. Sedam godina zaluđivanja da možemo postati normalno društvo danas rezultira činjenicom da je vladavina naroda kuvana u našem loncu postala luksuz. Dovoljan dokaz da smo kao građani pod stalnom temperaturom. Prihvatili smo njihov model po kome je lakše podmititi onoga koji je već plaćen našim novcem. To se svakodnevno dešava na raznim šalterima, u organima lokalne ili državne uprave. Zašto čekati danima, mjesecima, a nekad i godinama kad uz mali "poklončić" sve može biti gotovo za par minuta. O onome šta se dešava iza zavjese samo nagađamo. Slušamo kad dođu novi o aferama starih koje sudski nikad neće dobiti pravi epilog. Većinom na sve to, već odavno, samo sliježemo ramenima. Da li smo odgovorni i krivi zbog toga? Najbolje i sami znamo odgovor.
| Šta očekivati od opštinskih organa, od seoske škole, propalog preduzeća, bolnice u dugovima? Zašto ste donosili Zakon koji niste sposobni ili ne želite primjenjivati? Do kada ćemo ismijavati vlastiti parlament? |
Njihova obećanja zbog kojih su iskamčili naše povjerenje odavno su zaboravljena. Sjećate li se šta su obećali? Crno na bijelo u ekspozeu posljednjeg stoji: ... "Vrijeme je jednom da se politički kriteriji izbace iz preduzeća i ustanova i afirmišu rezultati rada, kao ključni kriterij izbora ljudi." ... "Osnovni cilj ... jeste Republika Srpska u kojoj svaki građanin može da pristojno živi od svog rada, imanja ili penzije, a da veličina bogatstva koju stekne neposredno zavisi od njegovog ili njenog truda, znanja i sposobnosti." ... "odlučna i efikasna borba protiv korupcije" ... "donijeti čitav skup mjera čiji je cilj puno uključivanje mladih ljudi u ukupan život Srpske." ... "Sprovođenje ovako cjelovito zamišljene reforme ... obezbjedilo bi već u ovoj godini rast bruto društvenog proizvoda koji bi bio zasnovan ... na rastu domaće proizvodnje." ... "Mi možemo bolje, mi možemo graditi normalno društvo u kome institucije funkcionišu jednako za sve" ... "Ja i ljudi koje sam vam predložio u to vjerujemo i spremni smo da se za to borimo. Neće biti lako, ali smo sigurni da sve to vrijedi i da će za dvije godine RS biti bolja, stabilnija i razvijenija." ... U ovom slučaju bar smo imali ekspoze. Kod ranijih nije ga ni bilo ili je svojim kvalitetom bio nedostojan da uopšte bude kao takav predstavljen. Sjetite se samo onoga koji preznojavajući se po skupštini traži poslanika koji bi mu namignuo pa da ga predloži za ministra. I danas se čudom čudim kako ga na kraju ne izabraše.
Prošli mjesec sam se uključio u, vjerovatno, utopijski projekat testiranja javnih organa da li poštuju Zakon o slobodi pristupa informacija koji se već pola godine primjenjuje u Republici Srpskoj. Poslao sam preporučeno, kako to Zakon o opštem upravnom postupku i zahtjeva, kao građanin pet zahtjava za dostavljanje sasvim bezazlenih informacija nekim, kako ih onaj prvi zakon zove, javnim organima. Krajni rok za dostavljanje traženih podataka je 15 dana. Rok je istekao, a odgovore nisam dobio. Iskreno, nisam ni očekivao da ću ih dobiti. Ali opet, onako ljudski, mislio sam možda će bar neka institucija poštovati svoje građane, one zbog kojih postoji. Kome da se žalim? Da trošim svoj novac i živce. Ko će sankcionisati one kojima su zakoni donijeti od tijela koje je proizvod volje naroda tek mrtvo slovo na papiru? Iz godišnjeg izvještaja Ombudsmana RS za 2001. godinu vidi se da ni pola ministarstava u Vladi, četiri mjeseca poslije isteka zakonskog roka, nisu dostavili vodiče i indeks-registre ovoj instituciji. Šta očekivati od opštinskih organa, od seoske škole, propalog preduzeća, bolnice u dugovima? Zašto ste donosili Zakon koji niste sposobni ili ne želite primjenjivati? Do kada ćemo ismijavati vlastiti parlament? John Lock u svom Pismu o trpeljivosti kaže: "Povjerovaću ovim vatrenim vjernicima tek tada, i nikako ranije, kada vidim da na isti način kažnjavaju svoje prijatelje i bliske poznanike za otvorene grijehe".
Stalno se pitam vide li naši roditelji svoju djecu. Zašto od njih traže vrline? Zašto da završavamo fakultete? Zašto nas odmah ne učlane u neku političku partiju pa da kao poslušni ovi, oni i oni prestanemo si postavljati pitanja šta želimo biti. I ovako i onako nam se isto piše. Kasno je kajati se kad neke stvari prođu pored nas. Atinjani su ćutali kad su Sokrata osudili na smrt. Godinama poslije su tokom izvođenja Euripidovog Palameda plakali kad bi čuli: "Ubili ste, ubili ste najboljega, najmudrijega od svih Helena, slavuja Muza, koji nikome zla nije učinio". Neki od njih Sokrata nisu ni znali, a plakali su. Mi svoju djecu znamo, a ne plačemo. Ko će ovdje biti sudija pravednik? Ko će biti Minoj, Radamant, Eak, Triptolem?
Čuvajte slobodu mišljenja i čuvajte je ne samo od vlasti već i od sebe samih, poručio nam je davno pišući iz Moskve Aleksej Stjepanović Homjakov.
:: komentari (0) :: štampanje ::
[ idi na vrh ]
| |
|
|
Copyright © 2006 Centar za informativnu dekontaminaciju Banja Luka. Sva prava zadržana.
|
|
|
