|
| INTERVJU | 01.12.2008 / 19:57 |
Siniša Marčić 06.11.2005.
Gay lobi je MIT
:: komentari (1) :: štampanje ::
Na stranicama Buka website-a govorili smo detaljnjije o homoseksualizmu kao sociološkom fenomenu o kojem se u razvijenim društvima sada slobodno govori, a osobe koje se deklarišu kao homoseksualci nisu izdvojeni iz svojih zajednica samo zato što poimaju svoju seksualnost na drugačiji način od većine ljudi. Skoro smo imali priliku porazgovarati sa Duane Farrelom, predsjednikom Asocijacije homoseksualaca i biseksualaca u Sjevernoj Irskoj koji nam je pokušao približiti stavove koje zastupa i za koje se bori. Sam ističe kako je prošao kroz pakao nerazumijavanja, počev od porodice do društva koje ga je potpuno odbacilo, sve dok nije shvatio da se za svoja prava mora sam izboriti, bez obzira kako bolesna ili nenormalna ona izgledala većini ljudi. On nam je pokušao razjasniti neke od predrasuda koje se nedvojbeno stalno provlače kroz glave svih koji govore o homoseksualcima.
Ko su homoseksualci i po čemu se razlikuju od ostalih ljudi?
Mislim da seksualno opredjeljenje ne razlikuje ljude po tome šta rade i čime se bave. I mi smo zidari, vodoinstalareri, profesionalni službenici itd. Većina ljudi misli da su homoseksualci drugačiji i da ih niko ne razumije ali mi smo prosto prirodni, odmaramo se i zabavaljamo kao i svi ostali. Mislim da pol ne treba da predstavlja prepreku u razumijevanju ljudi.
Šta vas privlači kod muškaraca više nego kod žena i obrnuto?
Ne možeš tek tako pokazati prstom na nekoga ili nešto na nekome i reći to mi se sviđa. Ja sam osjećao da sam homoseksualac od svoje 12-te godine ali nikako ne mogu opisati šta me to posebno privuklo kod muškaraca i šta me uzbuđuje kod njih. Kada je većina dječaka pričala o djevojčicama ja sam pokazivao interes za dječake i mada sam imao veze sa djevojčicama, postao sam svjestan da sam gej. Sa 16 godina zalazio sam u klubove i pabove u kojima su se mogli sresti uglavnom mladići, ali sam se tada strašno plašio da kažem šta me zaista privlači i umjesto toga se pretvarao da sam strejt (straight- prav, ispravan). Ali kasnije sam se ponašao sasvim prirodno.
Ti si predstavnik gej i biseksualne zajednice u Irskoj. Kako si se tamo zadesio i kaka je sve zapravo počelo?
Sve je počelo kada sam postao student. Prvu godinu nikome od mojih drugova nisam rekao da sam gej. To me je prilično deprimiralo zbog čega sam izgubio prvu godinu, nakon čega sam odlučio da ne želim prolaziti kroz takav pakao ponovo i da želim reći drugima ko sam zapravo kako bih se osjećao ugodnije. Tako sam stupio u kontakt sa nekim ljudima iz studentske unije od kojih sam saznao da nacionalna studentska unija organizuje seminare za gej, lezbijke i biseksualce. Otišao sam na taj seminar na kojem su se mnogi iz studentse unije žalili na održavanje ovakvog događaja jer nisu mogli shvatiti da postoji potreba za tim, misleći prosto da nema mnogo takvih ljudi. Tako smo počeli sa akcijom ohrabrivanja studentske unije da oformi radne grupe i organizuje seminare koji bi pomogli homo i biseksualcima da ispolje svoju seksualnost na pravi način. Ovako smo počeli da se sastajemo, razgovaramo i diskutujemo o našim problemima, da se organizujemo s namjerom da postanemo dio studentske unije kako bismo ostalim kolegama mogli približiti naše stavove i napore da razvijemo toleranciju i poštovanje osnovnih ljudskih prava, da smanjimo učestalost fizičkog nasilja i vrijeđanja. Počeli smo dijeliti informacije o sebi, o našim potrebama i potrebi da nas u društvu prihvate kao ravne sebi.
Radili smo projekat podizanja svjesnosti među studentima o prevenciji od HIV-a, radili smo anonimne ankete o informisanosti o gej ljudima, pokušavali smo podići nivo samopoštovanja među ljudima koji se osjećaju drugačije. Tako smo korak po korak došli sve do nivoa vlade gdje smo mnoge stvari uradili na zaštiti prava gej ljudi. Radili smo mnoga istraživanja na državnom nivou u kojima smo otkrili da su homoseksualci dvostruko skloniji ka izvršenju samoubistava, da preko prosjeka koriste alkohol i teške droge, kokain, heroin i ekstazi, da su mnogi od njih bili maltretirani i da im je uskraćivano obrazovanje i zapošljavanje, a zaposleni su mnogo češće dobijali otkaze. Angažovali smo neke NVO da nam pomognu u borbi za naša prava i prikazivanju prave slike o gej ljudima. Kada smo dobili svoje zastupnike u državnim organima dobili smo šansu da stvorimo prostor za sve ove ljude i da ih uvučemo na jednakim osnovama u širu društvenu zajednicu. Konačni cilj
je na neki način ostvaren jer smo uspjeli nagovoriti ljude da sjednu za sto i otvoreno razgovaraju o ovoj temi.
Homoseksualci su meta mnogih fizičkih napada i drugih oblika maltretiranja. Šta misliš o tome?
Slažem se. Mnogo je homoseksualaca ubijeno, a napadi na nas su veoma učestali u Sjevernoj Irskoj i to se događa širom svijeta. Skoro je policija u Egiptu uhapsila grupu gej ljudi koji su se javno deklarisali kao takvi. U SAD je 21-godišnjak Metju Šepard pretučen na smrt samo zato što je homoseksualac. Širom svijeta još postoji mnogo konzervativnih stavova, a kao posljedica se dešava da je mnogo gej ljudi na razne načine ugroženo.
Velika je debata o tome da li homoseksualci treba i smiju da imaju brakove između sebe. Šta možeš reći u odbranu vaše teze?
To je pitanje ljudskih prava. Mi smo pred velikim izazovom da prepoznamo neke stvari i mislim da svako društvo treba da gaji osjećaj za razumijevanje i različitosti. Ne vidim ništa loše u tome da parovi istog pola zajedno žive kao što ne vidim ništa loše ni kod parova različitih polova. Mislim da svi ljudi zaslužuju jednak tretman pred zakonom a njihova slobodna odluka se mora poštovati. Da li će živjeti sa partnerom istog ili drugog pola zavisi samo od njih.
Prema informacijama s kojima ti raspolažeš, kolika je gej zajednica u svijetu u procentima?
Postoje razne informacije iz različitih istraživanja kao što je Kinzijevo iz 1950. g. koje govori da postoji oko 10% homoseksualaca u svijetu. Isto tako postoje novija istraživanja koja pominju cifre koje se kreću od 2-12 % za ljude koji se ne deklarišu kao heteroseksualci, u šta spadaju homo i biseksualci. Mislim da je cifra od 10% najpribližnija stvarnosti sa malim odstupanjima od zemlje do zemlje i nivoa demokratije koja dopušta ili ne dopušta slobodno ispoljavanje mišljenja.
Sve više političara se bori za prava homoseksualaca pa su čak i neki ugledni političari deklarisani homoseksualci kao što je gradonačelnik Montraela. Znamo da su mnogi uticajni ljudi iz svijeta šou biznisa, umjetnosti homoseksualci. Kako funkcioniše gej lobi na svjetskom planu?
Mislim da je postojanje lobija relevantno u državama kao što su SAD koje imaju razvijene organizacije u službi borbe za prava homo i biseksualaca, pa mogu uticati na političke odluke u svoju korist. Ipak on ne djeluje na globalnom nivou kao npr. u Irskoj koja ima veoma malo NVO-a koje se bave ovim pitanjima i ne mogu uticati na bitne političke odluke. Mi veoma teško uspijevamo progurati neka naša pitanja u vezi sa poštovanjem prava naših članova, kako bismo osigurali da država posvećuje potrebnu pažnju ovakvim ljudima U S. Americi postoji veoma dobro organizovana mreža zajednica koje mogu lobirati za sebe, ali ne vjerujem u gej lobi planetarnih razmjera koji želi da zavlada svijetom. Mislim da se radi o mitu i strahu ljudi da će ovakvi ljudi preuzeti stvar u svoje ruke.
:: komentari (1) :: štampanje ::
[ idi na vrh ]
| |
|
|
Copyright © 2006 Centar za informativnu dekontaminaciju Banja Luka. Sva prava zadržana.
|
|
|
