Narodnjaci – glazba koja ubija?
Panika koja se digla oko glazbe koju je jako lako mrziti možda i jest dijelom opravdana poraznim vijestima s terena, ali niti su svi koji slušaju narodnjake monstrumi, niti oni koji najčešće kritiziraju cijelu scenu imaju previše saznanja o tome što zapravo napadaju. Možete li pronaći temeljnu fenomenološku razliku u odnosu hrvatskog ‘uglađenog’ mainstreama prema narodnjacima i napada koje su u svojim autohtonim epicentrima od svog mainstreama doživjeli danas globalno popularni hip hop, dancehall i baile funk? Teško...
Možda vam izgleda kao fotka s dodjele folk nagrada iz osječkog kluba Oks, ali ovo je zapravo proslavljena američka hip hop i R&B ikona Lil' Kim
Možda vam izgleda kao fotka s dodjele folk nagrada iz osječkog kluba Oks, ali ovo je zapravo proslavljena američka hip hop i R&B ikona Lil' Kim
Sezona lova na narodnjake je otvorena. Tko zna koja po redu, ali vjerojatno najsnažnija dosad. I svi su, po običaju, jako pametni.
OK, policija radi svoj posao (donekle) i pokušava shvatiti zašto čak i neki njezini pripadnici, nakon što skinu uniforme, vole provesti noćne sate na mjestima po kojima već iduće jutro u istoj toj uniformi skupljaju tuđe čahure.
Novinari su zajahali još jedan žuti hype koji valja žmikati dok ne presuši i zadnja kap čudotvornog i unosnog napitka (baš kao u HDZ-ovo doba buđenja rave kulture...), a samozvani eksperti sa strane su počeli dobacivati još jednu porciju šizofrenih umotvorina o urbanim scenama, alternativnim otporima i očuvanju tekovina civilizacijskih vrijednosti, posve se izgubivši u svemirskoj šupljini poluteorija i kontradiktornih besmislica koje ne leže ni na temeljima osnovne definicije, a kamoli da bi poslužile kao katapult za ozbiljniju raspravu o stanju stvari.
Zgrabite danas za ruku bilo kojeg dirty south repera i odvedite ga u kakvu dobru zagrebačku ili splitsku folkoteku, da podijem prošeće svoje zlatne zube i lance, zapleše na stolu, tu i tamo zapuca po nevinima, zalijepi koju stotku na čelo i dobili ste... Hip hop spot?
A koja je zapravo osnovna definicija? Hoću reći, što je to uopće 'narodnjak'?
Malo tko je iskreno siguran da zna odgovor. Je li to isto što i 'narodna glazba', što bi, ako je nazivu vjerovati, bilo ono što sluša narod, masovni skup jedinki, populacija, većinsko glasačko tijelo? Što znači, Škoro i Thompson se tu isto broje? Ili ipak ne? Je li to zapravo kolokvijalni naziv za turbo-folk? Ili pak disko-folk, kako ga voli nazivati Vuco, vjerojatno zato što se kovanica turbo-folk ipak prvenstveno veže za Miloševićev Beograd, naoružane dizelaše s kožnjacima uguranima u trenirke i plavuše našminkane poput lošeg otiska kolor stranica najjeftinijih srpskih tabloida, dok je ovaj pojam, od Banja Luke preko Posavine do Mostara i natrag, puno širi?
Ubrajamo li u tu i takvu narodnu glazbu i tamburice, koja je devedesetih predstavljala alfu i omegu novoprobuđenog 'narodnjaštva'? Jesu li 'narodnjak' zvuci Gorskog kotara, Istre i Slavonije, ili Bosne, Hercegovine i Srbije? I ne čini li vam se da cijela rasprava upravo polazi od toga, kao što je jedan anonimac u najvećem žaru rasprava napisao na jednom od hrvatskih foruma: Molim da kada spominjete narodnjak napomenete govorite li o hrvatskom ili nekom drugom narodnjaku, jer to nije isto.
Ili, prevedeno – nije isto snima li smeće Mate Bulić ili Osman Hadžić. Ipak je jedan 'glas hrvatske dijaspore', a drugi glas neke druge...
Što nas ponovno vodi do toga da se, kada govorimo o narodnjaku, prije svega govori o lifestyleu, zajedno sa svim stvarnim i stvorenim klišejima koje on povlači sa sobom, a ne o glazbi, koju je ionako teže definirati. No kada se u raspravi o glazbenim scenama (a narodnjak/folk/zovitejukakohoćete to definitivno jest) posve eliminira estetsko (osim uz pokoje dobacivanje kako je mjuza ionako sranje, ali ja to inače ne slušam, tako da nemam pojma o čemu govorim...), a nagazi se samo na sociološko, političko i kulturološko, onda dolazimo do toga da hajka počinje sličiti na tipični ksenofobični strah nacionalnog mainstreama od brojne manjine koja grabi prostor ugrožene većine.
Slavna reperica Trina nema puno drugačije stihove od onih jedne Mice Trofrtaljke
Ali mainstream ionako u najvećem slučaju nije ni 'narod' ni 'većina', već fabricirana slika većine prilagođena prosjeku normativno najprihvatljivijih dijelova sustava.
Zbog svega toga, ali i zbog glazbene 'drugačijosti', agresivnog audio otpora tzv. glazbenom mainstreamu (naklade, rekoh, na stranu) i činjenice da narodnjački tulumi bratime manjine, idiote s preglasnim stereo sustavima u automobilima, klince gladne zabranjenog voća, zlatnu mladež gladnu noćnog hedonizma i sasvim obične ljude kojima je posve svejedno kako definirati ono što ih pokreće (sve dok ih pokreće, uz cugu i stol na kojem se da zaplesati), taj mitski 'narodnjak' počinje opako podsjećati na položaj američke 'urbane glazbe' prije dvadesetak godina, ili drugih scena 'geta' i 'gradskih periferija' koje su kroz povijest nailazile na neviđen otpor, ali su na kraju ipak prodrle u neizbježne pa čak i globalno utjecajne niše popularne kulture.
Hip hop, za početak. Danas jedna od najpopularnijih i prilično mainstream vrsta glazbe u danima kada se pojavila pa narednih 15-ak godina bila je osuđivana gotovo na svakom kraju 'bijele Amerike'. 'Moralna većina' zgrozila se ikonografijom i životnim stilom promoviranim u stihovima, ali i samom praksom, dok joj sam glazbeni (ritam&rima) dio priče nikako nije zvučao kao glazba. Na kraju krajeva, trebalo je puno vremena da se jedan Michael Jackson zavrti na MTV-u, a danas njime vladaju bezbrojni rap jurišnici, za stariji dio 'bijele Amerike' zapravo pravi mali Šabani Šaulići, samo sa skupim producentima na iMacovima umjesto 'pasuljare' u rukama.
Zgrabite danas za ruku bilo kojeg dirty south repera i odvedite ga u kakvu dobru zagrebačku ili splitsku folkoteku, da podijem prošeće svoje zlatne zube i lance, zapleše na stolu ponesen domaćim alkoholom i izvornim 'narodnjačkim grooveom' čije obrasce ionako semplira u svojim pjesmama, tu i tamo zapuca po nevinima, zalijepi koju stotku na čelo i dobili ste... Hip hop spot? Presretnog turista? Kliše sa stranica crne kronike, u našoj verziji s Romima, Bosancima i Janjevcima umjesto afro i hispanoamerikanaca?
I u Britaniji možemo pronaći slične paralele.
Kada je UK garage prijetio invazijom na britansku pop scenu, ova tada autohtona mješavina hip hopa, R&B-ja i ostalih klupskih zvukova ignorirana je i omalovažavana od tzv. srednjestrujaških indie medija (predvođenih upokojenim Melody Makerom), a onog trena kada su So Solid Crew, kao najeksponiraniji i komercijalno najuspješniji predstavnici scene, polučili prve velike uspjehe, brzo im se stalo na kraj, zbog katastrofa sličnih onima koje su zadesile zagrebački folk život – na partyjima se počelo masovno
Baile funk – brazilski fenomen
pucati, obračuni gangova i napadi na redare upravo su na njihovim koncertima bili učestali (ispred i u klubovima), a UK garage je preko noći u tabloidima osvanuo kao glazbeni i kulturno-politički problem & državni neprijatelj No 1.
Čak je i vlast službeno prozivala repere zbog svega onoga zbog čega se danas prozivaju narodnjaci u Hrvatskoj, da bi policija u konačnici bendu odbila izdati nastupne dozvole, što ih je dotuklo taman kada su trebali dići lovu na turneji.
Grime, kao hard core evolucija UK garagea, otišao je još korak dalje u ponosnom isticanju geto-identiteta, no alkohol, droga, oružje, žene u minicama i 'urbani neukus' na kraju su postali simbolom briljantne izvaninstitucionalne glazbene underground avangarde, tj. trebalo je proći nešto malo vremena da i 'akademski svijet' ozbiljnije uroni u štovanje svježeg i uzbudljivog, koliko i na mnogim frontama konfrontacijskog fenomena. Da ne spominjemo kako je na kraju balade upravo Dizzee Rascal digao Mercury, najprestižniju glazbenu nagradu u zemlji.
Najsličnije paralele ipak možemo povući između narodnjaka i dancehalla s jedne, tj. narodnjaka i baile funka s druge strane.
Jamajčanski dancehall dobio je svoje ime upravo zato što ga nema u medijima – ovaj plesni reggae, naime, zbog vulgarnih i provokativnih tekstova te žestoke, plesne glazbe 'narodnjačkog' ritma niste mogli čuti na lokalnim radijskim postajama Kingstona i okolice, zbog čega se raširio u dance hallovima, plesnjacima, svojevrsnim karipskim folkotekama u kojima je atmosfera, ako ne jednaka, onda još 'ekstremnije' hedonistička od onih u Ludnici ili Pashi.
Modni plan također ne odudara – tko je ikada vidio dancehall modu, zna da ona na ovim prostorima ima svoj pandan u vizualnom identitetu DJ-a Krmka, a fluorescentna odijela nalik na one iz Kusturičinih filmova, zlatne lančuge te debele žene u minicama leopardova uzorka ponos su i dika dancehall scene, koja je u osnovi daleko tvrđa, ekstremnija i 'narodnjačkija' od onoga što ste mogli vidjeti na MTV-ju, u obliku nešto kultiviranije i sa suvremenim hip hop coolom križane poetike Seana Paula.
Ipak, ako govorimo o narodnjaku kao epidemiji koja zastrašujuće brzo&efikasno zahvaća mlade (a kada govorimo o narodnjacima, neprekidno se volimo iščuđavati koliko klinaca danas zapravo voli ono što su njihovi vršnjaci prije 15 godina, volimo vjerovati, snažno odbacivali kao nasade roditeljske kulture), najviše sličnosti pronalazimo u brazilskom baile funku i odnosu koji brazilski mainstream ima prema njemu.
Baile funk je autentična glazba geta, nemirnih favela, baš kao dancehall i grime ili hip hop, i kao takva jest sirova, atonalna, nemuzikalna i vulgarna, ali i nevjerojatno izvanmedijski popularna u svojoj seksualnoj banalnosti i agresivnoj bahatosti te izuzetno komunikativna za klince koji ne žele znati za postojanje uglađenijih alternativa.
Ne, ovo nije kaver PGP RTB izdanja...
Baile funka i žestokog dancehalla nešto previše i nema u nacionalnim masovnim medijima, osim na stupcima crne kronike, ali koncerti i tulumi krcati su publikom upravo onako kako su kod nas puni narodnjački raspašoji, bilo da se radi o unosnim kvartovskim pivijadama u šatorima na periferiji bilo o mafijaškim bančenjima u kvazimondenim kafićima centra metropole.
No što ako se jednog dana i tom nesretnom narodnjaku nekim čudom dogodi ono što se dogodilo hip hopu? Što kada narodnjak dobije svog Snoop Dogga, koji će na Porina doći odjeven u prodavača švercanih satova, s dvije striptizete na uzici i 'svodničkim vrčem' punim ljute rakije u drugoj ruci?
Hoće li polagano umiruća, tužna&sama MTV Adria tada konačno biti zamijenjena onim što možda najviše i zaslužujemo – vizualnom verzijom Radio Mileve, ili barem nekom domaćom inačicom TV Pinka? Televizije koja je, ako je vjerovati gospodinu koji mi je ugrađivao kablovsku u stanu, apsolutni broj jedan po broju pretplata i najtraženiji dodatni program na kablu u Zagrebu.
Stara priča – Hrvati možda ne vole Srbe, ali vole sve što je srpsko.
U međuvremenu, dežurna nacionalna kvaziheroina za hrvatski izlet na Euroviziju nudi pjesmu koja zvuči kao Ceca na ecstasyju rastočenom u čaši šljivovice.
Tko je ovdje lud?
ime: Dejan D. e-mail: nepoznat datum: 10.04.2006. 12:44
Tebi bravo na općoj prosvijetljenosti o politickom stanju i zbivanju od '90 pa na ovamo ali...
Jedini valjan komentar na folk, osnosno turbo folk dao je Rambo Amadeus. Samo sto on ima daleko dublju definiciju "toga" satkanu dijelom iz tvoje a i iz besjede folkera (komentariste ispod). Stvar neukusa nije samo problem Balkanofolkera nego neces vjerovati i Britanaca, Francuza, Malezijaca i svih drugih. Na istoku se taj ventil za ispustanje neukusa zove Al'Kaida a kod nas je to folk muzika, 80-tak političkih subjekata, Aqua, Energopetrol, Rafinerija i more drugih (nema mjesta na host serveru za listanje nase turbo-folk kulture). U SAD-u je to G.W.Bush, a u srednjem vijeku to je bila Crkva. Sve dok nam bude tesko slaviti i cijenit stvarne ljudskosti, dokle god budemo Isuse postovali nakon razapnuca a Cece voljeli iz strahopoštovanja prema njenoj fan masi, odnosli inertno slijedili trendove, dok nam bude teski biti Me, myself and I - donji smo. Folk nam je propisano zlo koje hrani nasu djecu, ali nisamo sami. I njemacke majke doje djecu neukusom, ali doje! I najpoznatiji turbo folker na Svijetu G.W.Bush, svoju doji, i to dobro i bogati. Stvar je u tomo ko će vise posisati (godra mi samo sto ce T.Folker no2. Berlusconi izgleda ugasiti svoje dojilo do daljnjeg).
vidi se da zivimo na balkanu,a to mogu slusat samo neznalice,jednostavno ljudi nisu upuceni u kulturu muzike samo znaju 2-3 vrste glazbe i to je to,hello okruzeni smo s puno vrsta boljom glazbom nego sto je ta,be smart..............mislim da je pretjerano da u svakom kvartu ima palakata o narodnjacima,uglavnom ima tu jos puno toga za rec ali mi se ne da o toj gluposti pisat,bok
narodnjaci pravo ludilo suuuper glazba obožavam ju slušati ali jednako tako volim slušati i hip-hop....znam da svući suludo jer hip-hop i narodnjaci baš neidu zajedno...al eto....ma preporućujem svima te dvije vrste glezbe.....
Volio bih da se javi folker, autor teksta od 2.3.2006. Nikada nisam procitao nista bolje i blize istini kada je folk u pitanju,.. . Imam neke video i audioo uratke na ovu temu. Bravo majstore
6YKA.COM
