|
| PUTOPISI | 01.12.2008 / 20:22 |
Tanja Dukić 06.11.2005.
Daleko je Kuba
:: komentari (3) :: štampanje ::
Prije desetak godina pronađen je lijek za kožnu bolest vitiligo (ništa opasno, samo nadostatak pigmenta na nekim dijelovima tijela) upravo na Kubi. More, palme, cha-cha-cha. Primamljivo nema šta! U to doba vrtjela se na TV-u serija Poroci Majamija koju smo svi pratili i uživali u blagodetima američkog načina života. Bio je to svijet potpuno drugačiji od našeg, te sam zamišljala da je život takav i na Kubi. Srećom u nesreći, moja mama odluči da ode na Kubu i povede svoje trinaestogodišnje dijete da upozna svijet. Putovanje započinje divno! Septembar je mjesec, kiša pljusti iz neba i zemlje... Prvi zanimljiv momenat bio je sudar na putu do Beograda koji je implicirao sate čekanja na auto-putu.U zadnji momenat uhvatili smo avion do Praga gdje nas je dočekalo četveročasovno čekanje nekog prekookeanskog čuda.Nakon 20 sati leta stigli smo u Havanu. A Havana divna! Nebo modre boje kakvo ne možete ni zamisliti, 45 stepeni u hladu, a ja u leviskama, dubokim patikama i džemperu. Ako se pitate zašto to napominjem, odgovor je jednostavan- nisu nam prebacili kofere u prekookeanski avion. Divno!
Brza usluga Kubanaca se po prvi put pokazala na djelu- prtljag smo dobili tek nakon osam dana. No, to nije moglo da pokvari osjećaj sreće što sam kročila na tlo sa TV ekrana. Ponovo greška! Kuba sve jeste samo nije američki prototip života kakav smo zamišljali. Ljudi su opušteni, ležerno obučeni u kojekakve šarene bermude, neopterećeni modnim dešavanjima u Americi. To mi se izuzetno svidjelo pa sam na taj način pravdala slike na kojima sam stalno u istim kubanskim bermudama, ne pominjući nezgodu sa koferima.
| Servira se onako reda radi, za strance. Naravno, možetre pretpostaviti da su naši grmalji iz grupe od sve divne hrane koju imaju priliku tu probati, navalili na hljeb, banane i piletinu kao da su iz gladi pobjegli. |
Smjestili su nas u predivan hotel u sklopu kojeg je bio bazen koji nam je bio izuzetno zanimljiv jer se u njemu nalazio bar. Brčnete se u vodu, doplivate sa dolarom u ruci, sjednete na barsku stolicu u vodi i srčete neki njihov koktelčić. Naravno, peti dan nas sedam sretnika se zaglavi u nekom čudu od lifta u doba kad u hotelu nema žive duše. Na 50 stepeni kad dišete sve samo ne vazduh, već sam nas vidjela u nekakvim čituljama. No, tamo sve ima neki happy end, pa nas spasi neki lik iz grupe. Otad imam fobiju od liftova...
Kako sam izuzetno "ješne prirode", posebno me je oduševljavala kubanska hrana: nevjerovatan broj različitih vrsta ribe iz Karipskog mora, banane, ananas, mango i mnoge druge vrste voća za koje sam prvi put čula kao npr. fruta bomba. Hljeb u njihovoj ishrani nije predviđen. Servira se onako reda radi, za strance. Naravno, možetre pretpostaviti da su naši grmalji iz grupe od sve divne hrane koju imaju priliku tu probati, navalili na hljeb, banane i piletinu kao da su iz gladi pobjegli. U njihovim tanjirima se znalo zateći i po 20 kora od banana, pa su zbunjeni Kubanci, imam osjećaj, brali banane samo za naše majmune. Kad se samo sjetim da bi Kubanci sve dali za jednu nasu jabuku!
Prva tri dana smo posvetili medicinkom centru i nabavci lijeka po koji smo i došli, a onda smo se bacili u razgledanje Havane. Prvobitan naziv Havane bio je La Vieja Habana. Njen najljepši dio je stari grad u kojem se nalaze najljepše građevine koje predstavljaju i značajne istorijske spomenike.
Kubu je otkrio 1492. godine Kristofor Kolumbo na svom prvom putovanju u Ameriku, da bi je 1511. osvojio Dijego Velaskez za Španiju. Nakon osnivanja Havane Španci su uz obalu mora podigli utvrđenje kako bi se zaštitili od napada gusara. Izgradnja Havane je nastavljena kroz naredna četiri vijeka, tako da su u tom periodu nastale najljepše građevine: Plaza de Armas, Plaza Vieja, Catedrala, crkva San Fernando, tvrđave de Morro i San Carlos de la Habana i dr. Ovi prvi spomenici kubanske arhitekture nastali su pod uticajem španskog baroka koji je bio pogotovo aktuelan tokom 17 i 18. vijeka, da bi se kasnije javio i uticaj neoklasicizma. I slikarstvo je dugo bilo barokno i izrazito crkvenog karaktera (najznačajniji predstavnik crkvenog slikarstva iz 18 . vijeka je H. N. de la Eskalera). U 19. vijeku preovladavala je tematika pejzaža (H. H. Tehada). Krajem vijeka osjeća se uticaj romantizma i impresionizma da bi u periodu 1900-1925. porastao uticaj evropskih škola. Uprkos tome, javlja se i slikarski pokret u kom preovladavaju nacionalni elementi koji naglašavaju egzotiku i socijalne teme (H. Penja i K. Enrikes). U periodu do 2. svjetskog rata najznačajnija imena kubanskog slikarstva su: M.Rodriges, V. Lam, R. Portorikero, M. Karenjo. Poslije kubanske revolucije u umjetnosti preovladava socijalistički realizam u kome je naročito istaknuto mjesto dobila grafika: A. Armenteros, K. D. Gomes, A. Pose i dr. Po razvoju umjetnosti vidi se da je i na nju burna istorijska prošlost ostavila svoj uticaj. Još prilikom invazije Španci su gotovo uništili staro stanovništvo pa su zbog nedostatka radne snage doveli crnce, robove iz Afrike koji su zajedno sa domorodačkim stanovništvom dizali česte ustanke.
Kuba se i pored čestih ustanaka nije mogla riješiti španske kolonijalne vlasti, sve dok se 1898. nije umješala SAD i objavila rat Španiji, čime je ostvarila povod za dominaciju u Kubi. Kubanske oslobodilačke snage tek 1909. izdejstvovale su izbore za Ustavotvornu skupštinu; izabrane su kubanske političke vlasti i institucije, no, SAD su ipak zadržale pravo intervencije na osnovu sjevernoameričkog amandmana na prvi kubanski Ustav iz 1901. kojim se davalo ovlaštenje SAD da interveniše u unutrašnjim poslovima Kube. Jedna od najznačajnijih ličnosti u kasnijem periodu Kube bio je Fulhensio Batista, predsjednik Republike, koji je legalno vladao od 1933-1940. i od 1952-1958. kad je bio jedan od najkrvavijih diktatora u istoriji Kube. Druga osoba koja je obilježila skoriju istoriju Kube je Fidel Kastro, opozicionar, osnivač i vođa revolucionarnog pokreta 26. juli, pokretač gerilskog rata koji je doveo i do oslobođenja Kube1959. godine, današnji predsjednik Socijalističke Republike Kube. Iako suočena sa obimnim problemom nedostatka finansijskih sredstava usljed ekonomske blokade od strane SAD, Kuba je napravila veliki pomak naprijed pokazavši da i ovako mala zemlja može da pobijedi u borbi za nezavisnost i napredak kad je narod svjestan i odlučan u postizanju svojih ciljeva. Pored istorijskih spomenika Havana nudi i mnoge druge zanimljivosti. U centru grada je i fabrika cigara Portagas, oronula građevina gdje ništa nije automatizovano. Proizvode se različite vrste cigara od kojih su najpoznatije: Cohibas, Romeo i Julija, Bolivars, Montecristos. Svaki radnik koji radi sa cigarama mora proći 9-mjesečnu obuku u vidu stručnog osposobljavanja. Sjećam se i dugačkog šetališta uz more oivičenim zidićima na kojem je sjedila kubanska omladina. Nosili su školske uniforme i razlikovali su se od nas ne samo po boji kože (koja je uzgred budi rečeno bila divne čokoladne boje) već i po tome što su vjerovatno zbog klime ili podneblja sazrijevali mnogo brže od naše đjece. Tako je za njih najnormalnije da se vjenčavaju sa 12 godina, da đjeca rađaju đjecu i da imaju u prosjeku tri braka (što i nije tako loše). Ono što je najljepše od svega je to što ni mladi nisu podlegli američkom uticaju već njeguju tradiciju svog naroda. Posebna turistička atrakcija je plaža Varadero, udaljena 120 km od Havane koju su sagradili Jugosloveni. Tamo je pijesak potpuno sitan, a voda tako slana da se pored mora nalazi i bazen sa prečišćenom vodom za turiste. To nama naravno nije smetalo da uživamo u blagodetima Karipskog mora i da se izležavamo pod kućicama od trske. Pri povratku smo obišli i meni najdražu uspomenu muzej-kuću poznatog književnika Ernesta Hemingveja, koja je smještena izvan grada, u selu San Francisco de Paula. U sjenci palmi i orhideja predstavlja suštu suprotnost vrevi havanskih ulica. Turisti mogu da gledaju kroz otvorene prozore i vrata prostorija koje izgledaju upravo onako kako ih je on ostavio prilikom boravka: puno knjiga, ploča i afričkih suvenira. Bazen kraj kuće je prazan, ali osjećate kao da vas prati duh Hemingveja dok slušate priče o zabavama kraj bazena koje je priređivao Avi Gardner i Gari Kuperu. U blizini je i ribarsko selo Cojimar opisano u njegovom romanu ,,Starac i more,, za koju je dobio Nobelovu nagradu. (I naš hotel je nazvan po istoimenom romanu). Mnoga mjesta u Havani su poznata kao njegova omiljena izlazišta: De Ambos Mundos Hotel, La Floridita i La Bodequita del Medio (najskuplji kafić na Kubi). Vrhunac priče naravno pripada predivnim zvucima cha-cha-cha i son salse. To je nezobilazno gdje god da odete, bilo da ste u hotelu, na ulici, u autobusu, svi pjevuše i udaraju ritam koji vas izluđuje. Ako želite da osjetite pravu atmosferu onda trebate posjetiti mnogobrojne noćne klubove.
| Sve ovo izgleda divno i blještavo, ali Kuba ima i svoju tužnu stranu. Koliko god bile lijepe barokne građevine, toliko su jadne kuće domaćeg stanovništva. Oko 20 ljudi dnevno gine od srušenih kuća, hranu kupuju u redovima na bonove, prostitucija cvjeta, prodavnice za turiste su pune svega i svačega... | Postoje oni koji su otvoreni samo za strance, u kojima se uglavnom priredi neki atraktivan show uz dobru klopu, piće i tradicionalnu muziku (Casino Parisien, Sans Souci, Monmartre, Tasca Espanola). Postoje i oni u kojima možete osjetiti pravi kubanski duh, u kojima sviraju orkestri uživo, plesači igraju mambo zajedno sa gostima, gdje osjetite atmosferu kao iz filma ,,Kraljevi mamba" (Bambu, El Dorado, Pennsylvania, Panchin, salon Rozado). Upad na ovakva mjesta sa muzikom uživo i koncertima je 15-20$ (isto važi i za Kubance). No, sva ova mjesta mogu na jednu stranu, a Tropikna na drugu. Tropikana je najveći kabare pod otvorenim nebom na svijetu. I NAJVEĆA TRAGEDIJA- nisu puštali osobe mlađe od 16 godina tako da sam najbolju stvar propustila. Ostali su mi rekli da je predivno, da su tamnopute plesačice priredile fantastičan show, da su u kostimima izgledale izuzetno atraktivno (imale su nekakve svijetleće lustere na glavi kojima su bile međusobno povezane). Pored njih goste su zabavljali orkestar i hor od 50 pjevača. Jednostavno, nešto što možete doživjeti samo tamo. Ako me ikad put nanese ponovo na Kubu, to će biti prvo mjesto na koje ću otići...
Sve ovo izgleda divno i blještavo, ali Kuba ima i svoju tužnu stranu. Koliko god bile lijepe barokne građevine, toliko su jadne kuće domaćeg stanovništva. Oko 20 ljudi dnevno gine od srušenih kuća, hranu kupuju u redovima na bonove, prostitucija cvjeta, prodavnice za turiste su pune svega i svačega, dok se u njihovim prodavnicama ne mogu naći ni osnovne namirnice. Iako stranci mogu da zavire u njihov svijet, domaćem stanovništvu je zabranjeno da ulaze na mjesta u kojima se stranci kreću. Tako npr. Kubanka koja je bila nas pomoćni prevodilac nije smjela ni da kroči u naš hotel što i nije baš normalno, zar ne?
Ovo vam je otprilike bio djelić onog što čovjek može da vidi i doživi u Havani. Iako su Kubanci siromašan narod, imaju izuzetno bogatu kulturu koju, u svakom slučaju, vrijedi upoznati. Ako počnete da štedite, možda vam to za koju godinu i pođe za rukom. U protivnom, dekicu u šake, vokmen na uši i uživajte na obali Vrbasa uz đus i zvuke cha-cha-cha. U avgustu, naravno!
:: komentari (3) :: štampanje ::
[ idi na vrh ]
| |
|
|
Copyright © 2006 Centar za informativnu dekontaminaciju Banja Luka. Sva prava zadržana.
|
|
|
