|
| PUTOPISI | 01.12.2008 / 19:43 |
Natsanda Tadić 06.11.2005.
Ne zidaj vrata veća od kuće
:: komentari (3) :: štampanje ::
Svi ste čuli za Eskime? Brkate ih s pingvinima? A ne, pa vi dobro znate da pingvini žive na jugu, a Eskimi na sjeveru.
Pa da, pametni moji.
E, kad tako lijepo umijete da razlikujete životinje od ljudi , možete li se, onda, sjetiti barem pet bitnih informacija o narodu zvanom Eskimi?
Jeste, ljube se svojim, uglavnom prćastim nosevima.
Da, u pravu ste, žive u ledenim kućicama, tzv. igluima.
Tačno, nešto se pojavljuju kod Kusturice, (opet nešto leti, nije viljuška, al' jest' riba).
A da, odlično ste se sjetili, imaju mnogo različitih naziva za različite vrste snijega.
Dalje...?
Nema?
E, dragi moji, doskora ni ja nisam znala mnogo vie. Ne! Nije me kidnapovao Eskim i odveo na Sjeverni pol, pa ja tamo upoznala obicaje...Nipošto.
Vjerujte mi, u jednom momentu, pomislila sam kako zaista, bez ikakvog prenemaganja, mogu svom snagom svoga želuca da povratim na sve što zvuči otprilike kao:"naš narod", "Srbi i Evropa", "zašto nas zovu agresorima", "kad smo mi zlatnom viljuškom", "e, nema svako Miloša Obilića", "pa tri loša ubie Miloa"...Treba li dalje?
Vjerujem da ste i vi siti praznih riječi i otvaranja vaših sopstvenih umova od strane tamo nekih... Zar više nismo saznali sve što treba da znamo o nama samima? Priznajem, bilo bi lijepo kad bi naše spoznaje, bile primijenjene (ili primjenjive) i u praksi, ali...Ma znate vec...
Elem, tako ja neto mislim, pa mislim, pa mislim...postoji li neki narod na našoj planeti, koji Srbima nikad i ni za šta nije skrivio i nanio zlo? O takvom bih ja narodu čitala i, možda, pisala. Bogami, dobro se zamislim. Pa kontam i kontam. Kad ono puf!! Eskimi!
Jedini, dovoljno nebitni u našim očima, i stoga jedini, u vezi s kojima nam se nikad nije javila želja da ih okrivimo za nepravdu nanesenu "nebeskom narodu", te da ih upozorimo da će ih Bog, svakako, kazniti jednog dana.
Ko su Eskimi?
Na svijetu ih ima svega 60-ak hiljada. Niskog su rasta, rijetko viši od metar i po. I muškarci i žene nose odjeću od medvjećeg, tuljanovog ili lisičjeg krzna. Evropski skijaši od njih su posudili vjetrovku, koja odlično štiti od hladnoće. Tradicionalno, skoro svi dijelovi životinja, koje su Eskimi ubijali, iskorištavani su u neku korisnu svrhu. Eskimska odjeća pravljena je od kože i krzna životinja. Kosti su korištene kao igle. A sve je bilo prilagođeno velikim hladnoćama u kojima ovaj narod živi.
Eskimi pretežno žive na mesu i masti. Brzo stare, sa prosječnim životnim vijekom oko 27,5 god. Kuće su im od kamena, drveta ili koža, a kad se nadju na ledenim santama, prave specijalne kuće od snijega i leda - iglue. Griju se plamenom od životinjske masti. Iglu ih dobro štiti od hladnoće i snježnih oluja. Zbog nomadskog načina života, Eskimi žive u malim zajednicama, u kojima se sve radi zajednički, te gotovo i nema privatnog vlasništva.
Eskimi su domoroci morske obale arktičke i sub-arktičke regije, Sjeverne Amerike i sjeveroistočnog Sibira. Žive u oblastima SAD, Kanade, Rusije i Grenlanda.
Radi se o narodu, kojem nikad, pa ni danas, nije nimalo lako.
Samo ime Eskimi, jeste ime koje se, za označavanje ovog naroda, koristi u većini svjetskih jezika. Ali Eskimi sebe ne zovu tako. Njihova se nacija zove Inuit (ili Inui). Naziv, koji , osim njih, koriste jedino njihovi sjeverno-američki susjedi.
Kroz istoriju, Inuit narod živio je izuzetno teško. Za početak, nije li dovoljna samo jedna pomisao na jezive prirodne uslove u kojima ovaj dobri narod živi? Ništa više.
A, ipak, oni žive.
Ovako piše Walt Petrigo, kojeg, istina, nije kidnapovao neki Eskim, kao, uostalom ni mene, ali koji je, za razliku od mene živio na Arktiku, upoznao Eskime, zavolio ih...Ovako kaže:
"...Način razmišljanja i shvatanja na dalekom Sjeveru različiti su od naših 'civilizovanih'. Tamošnji su jednostavniji i direktniji.
Nikada neću zaboraviti priču o 2 eskimska lovca. Poslije cjelodnevnog lova, njih su dvojica odlučili da izgrade iglu, kako bi u njemu prenoćili. Izvadili su svoje noževe za snijeg i dali se na posao. Bili su već pri kraju, ostalo je samo da se posljednji blok leda stavi na vrh. Jedan od njih propeo se da to uradi i u tom trenutku, njegova kožna bluza se rastvorila, otkrivajući njegov stomak. Bez trunke oklijevanja, njegov prijatelj zabio je svoj nož u njegov razgolićeni stomak. Na suđenju je proglašen nevinim. Smatralo se da je on djelovao po svom urođenom lovačkom instinktu, koji je preovladadao pri pogledu na golu kou. U tom trenutku nisu vie vaili pisani zakoni..."
Razumijem ako kažete: "izostanak civilizacije". O.K.
Ali šta ćete reći, ako ja vama kažem da su Eskimi , prije nego je ta visokocijenjena civilizacija došla do njih, na prvo mjesto i iznad svega, stavljali pravo pojedinca? Pa tako, recimo, ako bi došlo do nekih plemenskih sukoba, muškarac, ukoliko se rat protivi njegovim ličnim uvjerenjima, nije dužan da učestvuje u njemu. Niko ga ne smije prisiliti na to. Dovoljno je bilo da lice premaže cadu i da, neometen od bilo koga, mirno prolazi kroz sela zaracenih strana. Neto mi padoe na pamet demokratija i ljudska prava...! A ne, greška. Izvinjavam se.
Kako žive Eskimi?
Jednom je u nekim novinama pisalo da su gladnima iz Afrike najviše, prema svojim mogućnostima, pomogli Eskimi. Jedino su oni, zaista, razumjeli šta je to glad.
Jeste, često je ovaj narod bio gladan. Umirali su od gladi. Postoje dokazi i o tome da su čak bili i kanibali. A iz njihovog imena jasno se vidi da su to ljudi koji jedu sirovo meso(ne ljudsko, ali sirovo). Nikakav drugi dokaz nije potreban. Naime, ljudi iz američke savezne države Aljaske, zovu Eskime INUITI, što, doslovno prevedeno, znači "narod". Međutim, u svijetu udomaćen naziv Eskimi potiče iz indijanskog jezika (ANGONGUIN), što znači "ljudi, koji jedu sirovo meso". Razlog? Pa, vrlo jednostavan. Eskimi nemaju ni drveta, ni ugljena, te bi se, generalno, moglo reći da su "kratki" s energijom, zbog čega si ne mogu priuštiti ni kuvanje ni pečenje mesa. Osim toga, "kratki" su i sa snabdijevanjem svježim voćem i povrćem, pa jedino putem mesa mogu dobiti sve one dragocjene vitamine, koji otuda dolaze. Ako se meso termički obradi, od toga ništa neće biti.Ovako ostaje sačuvan i dragocjeni vitamin C tačno u količinama, koje su dovoljne da se ne pojavi skorbut. Svježa krv morskih sisavaca sadrži dovoljne količine svih vitamina i minerala.
Da bi uopšte došli do hrane, Eskimi se, uglavnom bave lovom i ribolovom.
Eskimi su iskusni lovci i još uvijek love na drevni način, mada danas imaju i vatreno oružje. U dugim zimama, kada se temperature spuste i do -400C, udaljavaju se i po nekoliko stotina kilometara od kuće. U lovu ostaju danima i u stanju su da trpe glad nevjerovatno dugo. Danas tako rade samo oni najiskusniji, loveći tradicionalno na rupama u ledu. Čitava istorija ovog naroda vezana je za ovakav način lova. Preko rupe namjeste dlaku foke i satima čekaju, netremice gledajući u dlaku. Kada foka izroni i počne da diše, dlaka zatreperi i to je signal za udarac kopljem. Tada počinje gozba. Lovac sam pojede oko 8 kg živog mesa, uvuče se u utrobu foke da se ne bi smrzanuo i prespava najmanje 20sati, koliko je potrebno da organizam svari toliku količinu mesa. Nakon toga, ponovo je u stanju da lovi i ne jede više dana. Kada su zime izuzetno duge i hladne, a oni daleko, prave igloe.
Kada love tuljane ili kada ribare, Eskimi se služe kajakom. Kajak je lagan, brz čamac, ručne izrade. Malo je danas Eskima, koji još znaju da naprave dobar kožni kajak. Kostur kajaka su rebra morža, preko kojih se navlači fokina koža. Sušenjem kože, konstrukcija postaje jača i elastičnija. Proces izrade traje dugo i potrebno je veliko znanje i vještina. Samo ovakvim kajakom moguće je ubiti narvala, kita poznatog po dugačkom rogu, koji liči na koplje. Narval je vrlo oprezna životinja, koja na svaki udarac plastike ili metala od komadiće leda, zaranja u dubinu. Moguće mu je prići jedino bešumnim kožnim kajakom.
Kajak služi za lov ili ribolov. Za prevoz se više upotrebljava umjak, prostrani i teži eskimski čamac, otvoren, i u njemu se prevoze ljudi i materijalna dobra.
Osim kajaka i umjaka, Eskimi za lov, a istovremeno i kao sredstvo za prevoz (zwei in ein, što bi rekli oni što reklamiraju šampone), koriste saonice u koje su upregnuti eskimski psi.
Interesantne su price o tim njihovim psima. Naime, Eskimi su veoma cijenili vuka. Ne kao Boga ili demona...jer, imali su oni odavno svoje demone: zimu, snijeg, bijele medvjede...Vuka su cijenili kao izvor snage, izdržljivosti, snalažljivosti, kao izvor mudrosti. I posmatrali su ga. Zatim su ukrštali svoje pse s vukovima i tako stvorili najizdržljivije pse, koji su mogli trčati po cio dan, upregnuti u saonice. Stvorili su psa, koji prezire vatru, a spava u snijegu, psa koji je sposoban da i u vrijeme najveće gladi, sam sebi pronađe hranu. Te životinje vuku saonice po snijegu u predjelima krajnjeg sjevera. Pošto su veoma izdržljive na hladnoći i mogu dugo gladovati, one su dragocjeni saveznici čovjeka u arktičkoj zemlji. Eskimski psi su gorde i divlje životinje, s gustim i svijetlim krznom. Oni nemaju potrebe da love druge životinje da bi došli do hrane, pošto ih njihov gospodar hrani dovoljno i brižljivo se stara o njima. Ovi psi su prilično agresivni, često se tuku i ranjavaju jedni druge. Priča se da psi za saonice, ako ih gospodar napusti, podivljaju kao vuci, kojima se pridružuju u čopor da zajedno napadaju druge životinje. Ali tako nešto dešava se veoma rijetko.
Eskimi, u biti, nisu nimalo nesnalažljivi i kad bi samo Srbi znali kakav se biznis razvija tamo, kakav su šverc u moderno doba uveli Eskimi, rado bi se mnogi zaputili ka sjeveru. Radi se o tome da je 1967. donesen međunarodni zakon o kontroli lova na bijelog medvjeda, pa se njihova brojnost povećala. Ali ljudska vrsta se širi sve sjevernije i zalazi u životni prostor bijelog medvjeda. Pravo lova na ovu životinju imaju samo Eskimi, koji žive u područjima, koja nastanjuje bijeli medvjed. Taj zakon omogućuje Eskimima i da prodaju svoje pravo lova na jednog ili više medvjeda nekom lovcu željnom rijetkog trofeja. Cijena jednog bijelog medvjeda je oko 15.000 kanadskih dolara, pa je prodaja prava postala jednim od najvećih prihoda, inače, prilično, siromašnih Eskima.
Inače, oni bijelog medvjeda zovu nanook (ili nanoq) i pripisuju mu natprirodne moći. Prema starim legendama, pojavljuje se niotkuda, a nestaje iznenada.
Eskimi za lov na medvjede grade posebne kolibe iz kojih vrebaju medvjede. Ubijeni medvjed koristi se za izradu prekrivača za logorski ležaj, tople čizme, rukavice, a koža daje čvrste đonove za cipele. Eskimima je medvjeđe meso posebna poslastica, pogotovo, ako je ono dimljeno.
A kad sam već kod ishrane, danski nobelovac Krogh 1908. je počeo vrlo ozbiljno istraživati prehranu Eskima. Prvo zapažanje je bilo da se Eskimi isključivo hrane plodovima iz mora, da u takvoj hrani gotovo uopšte nema ugljiko-hidrata, te da najveći dio ukupne prehrane čine masnoće (oko 90%). Kasnija zapažanja su to potvrdila i otkrila da, iako nema srčanog i moždanog udara, dakle oboljenja koja "kose" Amerikance i Evropljane, Eskimi su najveći mesožderi na svijetu, a slanina morskih životinja(tuljani) posebna im je poslastica. Šta se, onda, dogadja u njihovom organizmu, što kod drugih nema? Ljudski organizam sintetizuje svoje masti od nemasnih kiselina, koje unosi s hranom. Zahvaljujući potpuno drukčijoj strukturi masti morskih životinja, u kojoj dominiraju polinezasićene masti, kod Eskima "evropskih oboljenja" nema. Recimo, masnoća u krvi Danaca i Eskima, pa ni vrijeme grušanja, nikako nije isto, premda, geografski, nisu previše udaljeni.
Inače, u tradicionalnom eskimskom društvu osnovna jedinica društvene organizacije bila je PORODICA, tj.muškarac, njegova žena, njihova nevjenčana djeca, oženjeni sinovi, te njihove žene i djeca. Obično se nekoliko porodičnih grupa udruživalo pri korištenju životinjskih resursa oblasti u kojoj obitavaju. Vođa grupe je bio najstariji muškarac, još sposoban da ide u lov.
Ne zidaj vrata veća od kuće!
Ova eskimska poslovica jasno pokazuje mnoge osobine naroda iz kojeg je potekla. Racionalnost, na prvom mjestu, koja je direktan produkt tekih ivotnih uslova. Skromnost... Uostalom, jasno je i vama.
Njihova je religija u prošlosti bila animizam. Ljudsko biće imalo je nekoliko duša ili duhovnih supstanci, a jedna je od njih bila i ime. Po nekim legendama, vjerovalo se da, nakon smrti, ime i duh umrlog treba da pređu na i u tijelo susjedovog djeteta.
Centralna vjerska figura bio je šaman(u nekim dijalektima centralne Kanade "angakok")
Njegove su funkcije bile raznovrsne(molio se za dobar i uspješan lov, dijagnostikovao bolesti i sl.)
Kao što sam već rekla, Eskime su životne prilike natjerale da, prije svega, budu praktičari. Takve su im i religija i mitologija, vjerovanja, liječenje i sl.
Naprimjer, od prehlade su se liječili tako da nos potope u zaleđenu vodu ili snijeg. To uzrokuje ubrzan izlazak sluzi i brže ozdravljenje, samim tim.
Mnogi mitovi i legende Inuit kulture ili govore i određuju izvjesne forme morala ili, pak, imaju zadatak da praktično pomognu narodu i pravilno ga usmjere.
Ovo je jedna od priča, koju roditelji pričaju djeci, a koja ima izuzetno poželjno dejstvo.
Radi se o jednoj staroj ženi, čija je kosa sijeda i prljava, jedno oko veće od drugog, tako da bi mogla bolje da prodre u dušu čovjeka, duge i oštre, šiljate nokte. Ovu su ženu zvali Otmičar Duša i, ako bi dijete, slučajno, bilo nevaljalo, ona bi to, sigurno, saznala i ukrala bi ga. Roditelji su djeci govorili da ona u toku različitih godišnjih doba živi u različitim predjelima, nekad se krije ispod leda, nekad je u vodi itd. Ona ima svoje metode uspavljivanja i odvođenja djece u svoj svijet, tako da, ako bi se dijete slučajno previše približilo vodi, na primjer, roditelji su ga plašili time da će ga zlobna starica odnijeti. Sasvim je očito koliki prizvuk "korisnog" ova priča sa sjevera Kanade.
Nadalje, eskimska kultura bogata je veoma interesantnim igrama.
Recimo, igra štapićima. To je igra,slična mikadu, i slična nizu igara širom svijeta. U eskimskom slučaju, igrač, u prvom kolu dobija jednu grančicu i položi je poprijeko na nadlanicu desne ruke, koju drži ispred lica, dlanom okrenutu prema zemlji. Zatim bi ruku lako trgnuo u pravcu brade, grančica bi mu kliznula sa nadlanice i počela padati prema zemlji. Igrač je pokušavao da je uhvati (opet desnom rukom). Ako je štapić uhvatio u letu, dobio je jedan bod. Ako mu je grančica pala na zemlju, ništa nije dobio. Kada bi se svi izredali (nekada su bila 2 igrača, a nekad cijela grupa), počinjalo je drugo kolo. Ovaj put je svako polagao na nadlanicu desne ruke 2 grančice, a za njihovo hvatanje je dobijao dva boda. Onaj kome je 1 pala na zemlju, morao je da se zadovolji jednim bodom. U trećem kolu bile su tri grančice, u četvrtom četiri itd. Eskimska igrica sa štapićima je zgodna i za časove usamljenosti. Mogućih je 55 bodova.
Najljepši pribor za bilboque imali su upravo Eskimi; stilizovanu figuricu bijelog medvjeda, izrezanu od kostiju morža. Medvjedi su na nekoliko mjesta imali izbušeno tijelo, sa većim i manjim otvorima. Igrač bi ga bacio u vazduh i u letu probo vrhom dugačke kosti. To je, najvjerovatnije, bio neki simbolizovani lov, rupe su predstavljale ubode u tijelo medvjeda i imale različitu bodovnu vrijednost.
Naposljetku, i taj čuveni eskimski poljubac, sastavni je dio njihove kulture.
Ne radi se tu samo o "trljanju nosevima". Radi se o tome da Eskimi, istina, trljaju noseve jedan o drugi, ali oni to čine samo do momenta kada stave noseve i usta na obraz druge osobe i udahnu! Oni mirišu jedno drugo, što je, samo po sebi, veoma intiman akt. U nekim eskimskim dijalektima riječ "ljubiti" znači i "mirisati".
O jeziku
"Negdje je čitao da Eskimi imaju preko 200 vrsta različitih riječi za snijeg, bez kojih bi njihovi razgovori, vjerovatno, bili vrlo jednolični. Tako oni razlikuju slab snijeg i jak snijeg, lak snijeg i težak snijeg, mokar snijeg, oštar snijeg, snijeg koji pada u krpicama, snijeg koji pada u naletima, snijeg koji ti susjed unese na čizmama svuda po lijepom i čistom podu tvog igloa, snjegove zime, snjegove proljeća, snjegove kojih se sjećaš iz djetinjstva i koji su bili toliko bolji od svih ovih modernih snjegova, fini snijeg, paperjasti snijeg, snijeg s brda, snijeg iz doline, snijeg koji pada izjutra, snijeg koji počne da pada iznenada baš kada si pošao na pecanje i snijeg na koji su se, i pored svih tvojih napora da ih izdresiraš, popišali tvoji polarni psi."
Priznajte, čini vam se poznato!
Pa da, svi smo čitali "Autostopera", ali tada smo se smijali kišama; a Eskimi nas nisu pretjerano zanimali.
Tačno je da Eskimi imaju preko dvjesto različitih naziva za snijeg. A da bi vam dan bio ljepši, izvolite pročitati neke od tih naziva:
Qanir - snježiti
Kanevvluk - fini snijeg
Kanevcir - dobiti fini snijeg
Apun - snijeg koji pada na zemlju
Muruaneq - mekani snijeg koji pada na zemlju
Nutaryuk - svježi snijeg
Qanisqineq - snijeg, koji pada na vodu
Utvak - snježni blok
Pirta - snježna oluja
Cellallir - više snježnih oluja
U eskimskom jeziku ne postoji infinitiv. Sve je u trećem licu jednine. Izgovor nekih slova je specifičan. Na primjer:
K je kao K u Kosovo, pr. IKKITIT (šibice)
S je kao Š, pr. AMISUT (amišut); u nekim dijelovima ne izgovara se kao Š, nego kao H, pr. asso (aho)
I je dugo I, kao u engleskom EE, pr. inuk (eenuk), dakle kao kod nas, npr. mirno, fina
DLERK na kraju riječi izgovara se kao TSLERK.
A zvuči kao A u "gajiti"
U zvuči kao U u "tužan"
Kada govorimo o eskimskom jeziku, potrebno je prvo razjasniti pojam "riječ". U srpskom jeziku, kad kažemo: On je rekao da neće moći da dođe prvi., onda smo izgovorili jednu rečenicu, koju je nemoguće svesti na jednu riječ, a da njen smisao ostane isti. Međutim, Eskimi će, pri davanju iste izjave, upotrijebiti jednu jedinu riječ i ta riječ izgleda ovako: Tikitqaarminaitnigaa.
Jeste, smiješno je, ali, kao i u svemu, tako i u jeziku, Eskimi su, u prvom redu, pragmatični.
Za kraj, ako nekad poželite da opsujete, a ne biste da budete nekulturni, slobodno kažite: maiksuk!! Niko neće znati da ste opsovali, a vama će biti lakše. Na srpskom to znači, otprilike: dođavola! (nije strašna psovka)
I još samo da vam dam par prijedloga za ime, u slučaju da odlučite da se poigrate s budućnošću vaše djece (baš kao što su to učinili moji roditelji).j
Sin bi vam se mogao zvati: Jaipity ili Sergiuis (potonje ime je uobičajeno kod "ćiriličnih Eskima", što će reći onih koji su nastanjeni u sibirskim krajevima)
A vaša buduća kćerka, mogla bi nositi jedno od sljedećih imena:
Naqi, Ninqeoqapik, Sedna, Hiti, Karmiti, Kirima ili, pak, Meriwa.
Priznajte da nisu loši ti ružnjikavi, racionalni i rastom niski ljudi sa sjevera!!
:: komentari (3) :: štampanje ::
[ idi na vrh ]
| |
|
