Ove godine Dino Šaran i njegov bend "Letu Štuke" lete, reklo bi se, višlje i borbenije nego ikada do sada. Nakon diskografske pauze duge sedam godina, objavili su album "Topla voda", koji je žanrovski raznovrstan, produkcijski se razlikuje od prethodnih, svirački je čvrst i pokazuje da je bend besprijekorno profesionalan i autorski neprikosnoven. Dino je ponovo pokazao da je znalac u pisanju kvalitetnih i ubitačnih tekstova, koji ukazuju na konkretne probleme u društvu. Ljubitelji kvalitetne muzike i toplog tona do sada su mogli vidjeti spotove za pjesme "Bože zdravlja", "Supermarket" i "Bočice". Dino je pobrao dobre kritike za najnovije pjesme, a odradio je i zanimljiv duet s bendom "Dubioza kolektiv" za pjesmu "Zemlja gori". Iza Štuka su i uspješni promo koncerti u Zagrebu i Ljubljani.
Povodom izlaska najnovijeg albuma grupe "Letu Štuke", novinar BUKA magazina razgovarao je s Dinom Šaranom o njegovoj muzičkoj karijeri, ali i nekim socijalnim pitanjima.
Objavljena je "Topla voda" i kritike za pjesme su jako dobre. Može li se reći da si ušao u zlatnu autorsku fazu?
ŠARAN: Sve zavisi od inspiracije. Mislim da jesam u top formi i da je sada jako bitno da nastavim raditi istim tempom. Nemam sada prema tome neki poseban odnos pošto su pjesme iz albuma "Topla voda" dosta vremena "odležale". Ja uvijek volim kada nakon nastanka pjesme prođe neko vrijeme, a sada idemo puna ofanziva.
Mnogi rok kritičari i publika te smatraju za vodećeg rok autora iz Bosne i Hercegovina, pa i regiona. Da li ti to predstavlja više teret ili olakšanje?
ŠARAN: Vidi, ta odrednica rok je teret, jer ja se ne smatram rok autorom. Više se smatram samo autorom, zato što su moji materijali uglavnom eklektični, nema tu nekih specifičnih žanrovskih odrednica. A to, da li sam vodeći ili nisam, ne znam. To mi nije ni dobro, ni loše, uvijek se to mijenja. Uvijek je neko aktuelan, a neko gubi na aktuelnosti, dolaze neki drugi i tako.
Ti si u svojoj muzičkoj karijeri prošao sve faze, od sviranja po kafanama do snimanja albuma, popularnosti i velikih koncerata pred hiljadama ljudi. Da li misliš da bi svaki muzičar trebao da pređe sve te stepenice i koliko je sve to uticalo na tvoj rad?
ŠARAN: Najvažnije je svirati. Važno je snimati. Važno je govoriti o tome. Onda opet svirati, snimati. Mislim da je korisno da se prođu sve te faze, mada tehnologija omogućava druge neke opcije. Koliko vidim zamijeniće nas umjetna inteligencija, tako da ne znam kako će to dalje izgledati.
Imaš li muzičke idole, ko ti je uzor?
ŠARAN: To je nekad bilo davno, sad već imam dovoljno godina da bih imao idole ili uzore. Ali ako gledamo s druge strane, znamo ko su u bivšoj Jugoslaviji bili najuticajniji muzičari, pa ni ja nisam izuzetak. Sve su to isti likovi.
U zadnje vrijeme te porede s Džonijem Štulićem po angažovanosti.
ŠARAN: Pa nisam nešto angažovan specijalno u nekom političkom smislu. Ja sam više onako socijalni autor. Bavim se više socijalnim temama, a socijalne teme nisu nužno i političke. Mene više zanimaju ljudi, međuljudski odnosi i odnosi u društvu, nego sama politika. Politika te nema šta zanimat. Politika je kurva, kako kažu neke kolege.
Koliko je važno da dobar autor bude i dobar čovjek? Svjedoci smo da se pojedini veliki umjetnici nisu baš pokazali i kao veliki ljudi?
ŠARAN: Ne bih ja to stavljao u neki lični kontekst pošto je ipak važno djelo. Niko nije ni sasvim dobar, nit sasvim loš. Uvijek su tu neki lični motivi za neke postupke. Iskreno govoreći, meni je važno djelo, a po djelu se vidi u kakvoj je ko umjetničkoj fazi, pa tako i moralnoj.
Rekao si da si okrenut socijalnim temama. Šta te najviše iritira u našem društvu?
ŠARAN: Mene iritira to što smo po mentalitetu većinski uzgajivači korupcije, nepotizma i tako tih stvari. Vrlo smo oportuni u tom smislu, a opet smo iracionalni s neke suštinske strane. Jer samo iracionalni narodi mogu raditi stvari koje radimo mi.
Da li će se ovaj narod ikada dati u pamet?
ŠARAN: Opet je to stvar viših interesa. Narod je tu opcija. Ako postoji šansa za dizanje neke kolektivne svijesti, onda bi se narod dao u pamet. Međutim, narod je ovdje previše podložan samoj politici i previše vjeruje politici. U stvari, to i nije stvar vjere, nego je stvar inertnosti i ljenosti. Najlakše je dati da neko misli tvojom glavom. To je ovdje sindrom. Misliti je najteže.
Narod živi loše, a opet godinama glasa za iste ljude? Zašto se plašimo promjena?
ŠARAN: Tu se radi o čistim interesima egzistencijalne prirode. Posao se teško dobija, a lako se gubi. Lako se ostaje bez egzistencije jer ovdašnji političari nemaju nikakvu empatiju. Mislim da nas uglavnom vode neuki ljudi. Naravno ne mogu reći da su svi isti, ali većina njih su i malo psihopatski tipovi, jer moraš biti pomalo i psihopata ako ti nije na umu odgovornost za razne socijalne slojeve koji gube egzistenciju zbog tvojih ličnih interesa, a na vlasti si. Zadatak države je prije svega da štiti svoje građane od svoje vlastite sile. To naša država ne čini.
Živimo u državi gdje je postalo političko pitanje i "društveni fenomen", kada roditelji koji na sumnjiv način izgube dijete izađu na ulicu da potraže pravdu. Konkretno mislim na Davora Dragičevića i Suzanu, roditelje pokojog Davida. Ti si im dao iskrenu podršku. Međutim, postoje i oni koji ne da nisu stali na stranu neutješnih roditelja, nego ih čak i kritikuju.
ŠARAN: Nije Pravda za Davida društveni fenomen, to što Davor radi je sasvim normalna stvar. Ja sam na strani Pravde za Davida upravo zbog ljudskih i roditeljskih razloga. Nije Davorova djelatnost fenomen, fenomen je društvo koje ne reaguje kako treba na takve stvari. Imamo i slučaj Memića i razne druge slučajeve. Ovdje su ljudi, nažalost, inertni i prema takvim stvarima. Meni lično je mnogo više stalo do toga da ti roditelji dođu do istine i pravde o svojoj djeci, nego do zastave u Predsjedništvu. Zato želim i Davoru, i Suzani, i Murizu Memiću, od sveg srca da nađu pravdu za svoju djecu.
Možemo li se mi, uopšte, nadati da će doći neka bolja i poštenija vremena?
ŠARAN: Sve je do nas. Kakav narod takva vlast. Za ovih proteklih dvadeset pet godina lošeg života mogu zaključiti da je definitvno do naroda. Imaš, recimo, ove žute prsluke u Francuskoj, ili Rumune koji su se digli protiv svoje vlasti. Ali kod nas se ne diže niko ni za šta. Nestane plina, vode, struje, niko ne obavijesti građane o tome, totalni bezobrazluk, ubijaju nam djecu po ulici, a niko ništa. To ne može nikako biti samo do vlasti. E sad da li će se narod opametiti, to ne znam. Možda je odlazak mladih iz zemlje vrsta pobune protiv sistema, jer očigledno nema nikakvog načina da se uspostavi normalan sistem vrijednosti.
Ove godine BiH je zadesila i migrantska kriza. Da li je naš strah od migranata opravdan? Zašto tim ljudima ne pomognemo, umjesto što od njih pravimo top vijesti kao ubicama, siledžijama i lopovima?
ŠARAN: Ne pravimo samo mi o njima takvu sliku i vijest. Migranata je uvijek bilo i biće, migracije su prirodni istorijski procesi. Mislim da bi se trebali držati one poslovice ne radi drugom ono što ne želiš da ti rade. To je osnovni postulat i svake religije. A što se tiče migranata, ako mene pitaš, dobro došli!
Da li ima išta pozitivno u tome što mladi odlaze iz BiH?
ŠARAN: Pa mislim da ima, jer vratiće se neki potomci tih naših domaćih migranata, ili obrazovani, ili sa nekim kapitalom koji će uložit u državu koja će možda tada biti sređenija. Ljudi danas bježe od ovog šizofrenog sistema koji mi ovdje imamo, a koji je u velikoj mjeri potpomognut i našim "mainstream" medijima.
Na kraju ću postaviti i pitanje vezano za Buka magazin, koji ove godine slavi svoje punoljetstvo. Pratiš li rad Buke? Čitaš li naš magazin?
ŠARAN: Buka je odlična i, zapravo, koliko vidim, to je jedini naš portal koji se bavi nekim realnim temama i obraća pažnju na umjetnost. Primjećujem da se bavite nekim stvarima koje nisu na prvu i zato jako respektujem vaš rad i želim vam dug život.
Evo bliži nam se kraj stare i početak nove godine, čeka li nas išta dobro?
ŠARAN: Ja se bavim pisanjem pjesama, nisam prorok. Sve zavisi, ne samo od nas, nego i svjetskih tokova. Nadajmo se da će biti bolje, nada umire zadnja. Treba se boriti, jer to je ono što je u ljudskoj prirodi. Ne smijemo se predavati i upadati u depresiju. Čovjek se treba izboriti prvo sam sa sobom, pa onda i sa ostalim životnim nedaćama.
Planovi Štuka?
ŠARAN: Dalje ćemo snimati spotove. Dakle, ekranizirati ćemo pjesme koje su na našem novom albumu "Topla voda" i čeka nas turneja do sljedeće ploče koju ćemo objaviti sigurno u roku od godinu, dvije dana. Nećemo praviti diskografske pauze slične koje smo imali do ovog albuma. Ali to je bilo iz nekih ličnih razloga i personalnih promjena u bendu. Tako da nije bila inspiracija problem. Sada ćemo nastaviti s kontinuiranim radom, koji se neće prekinuti. Idemo dalje. Sljedeći nam je koncert 22. decembra u Domu omladine u Beogradu.
