<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Bojan Mikulić MIKULA za BUKU: Svako od nas je nečija marioneta

Intervju

Kud svi Turci tud i mali Mujo. To što gubimo izgubili bismo i bez ulaska u EU. Nekad sam možda i imao mišljenje da ta tvorevina nije za nas ali šta je opet za nas? Ko smo to mi, svoji na svome? I šta radimo sa tim što je naše? Uništavamo, bravo mi!

18. januar 2018, 12:00

Bojan Mikulić Mikula momak je iz naroda i nije od onih koji se laktaju i guraju kako bi pošto-poto došli do publiciteta. Autor je koji se na domaćoj muzičkoj sceni pojavio gotovo niotkuda, a popularnost je stekao isključivo svojim talentom, originalnim tekstovima i osobenim pristupom muzici. Umjeće improvizacije pokazao je u prvaljenju pardija na pjesme poznatih svjetskih muzičara, a njegovi urnebesni stihovi "Krpa se zapalila" sinhronizovani na originalanom spotu Eminema i Rihanne "Love The Way You Lie" uspjeli su na YouTube kanalu prikupiti blizu milion pregleda.


Kada je na taj internet kanal zakačio i svoju šaljivu pjesmu "Da ja teb kažem" nije mogao ni da nasluti koliko će mu ona donijeti na popularnosti, što je uzrokovalo gostovanjima po regionalnim tv stanicama i postepenom sticanju publike. Iz dana u dan Mikulu slijedi sve više fanova, a 2016. godine je nastupio i na banjalučkom oskaru popularnosti što mu je omogućilo da stane rame uz rame sa izvođačima iza kojih stoji ogromna muzička mašinerija o kojoj mnogi mogu samo da maštaju. Ipak, Mikuli nije mnogo stalo da bude u toj kategoriji muzičara, jer njemu je više do toga da bude svoj, i da piše, svira i pjeva za onu vrstu publike kojoj i sam pripada. 


Mikulini hitovi "Tehnološki hendikepiran", "Tolko o tom", "Zimski reggae", "Kaš se žent", "Ako Boga znate" imaju zavidan broj posjeta na YouTubu, a Bojan ne krije da bez tog internet kanala ne bi imao ni vremena ni medijskoga prostora da se promoviše i dođe do ušiju slušatelja, te da bi bez YouTuba kao umjetnik bio potpuno marginalizovan. Ali to ne važi samo za njega, jer većina umjetnika novije generacije svoju afirmaciju je steklo upravo preko interneta. 
Mikula je vremenom oko sebe okupio i glupu muzičara sa kojima nastupa, uglavnom po klubovima, a 25. januara će gostovati i u banjalučkom gradskom pozorištu "Jazavac". U intervjuu za BUKA MAGAZIN simpatični Mikula nam kazuje o svojoj karijeri, životu i svakodnevnim prilikama u kojima se svi, htjeli ili ne htjeli, kad tada nađemo.



25. januara imaš nastup u Banjaluci. Da li je to muzički performans, "stand-up comedy", klasični muzički nastup ili sve u jednom?

MIKULA: Naziv koncerta je "Ja teb pričam kako je", biće dakle i priče i svirke. Ja radim onako kako osjećam da bi trebalo, a trebalo bi da se sve to uživo puno bolje i vidi i čuje nego "umrtvo".


Da li još neko nastupa sa tobom?

MIKULA: Sa mnom nastupaju Milan Sudžuk, Dragan Jovanović i Jovica Grujin koji su uz mene već skoro dvije godine. Pojačanje su Libor Boček i Arsen Čarkić koji su se uključili prošle godine. Sve u svemu to je ekipa iskusnih muzičara koji se trude da svojim angažmanom upotpune priču.

Osim svojih pjesama da li izvodiš i pjesme nekih omiljenih autora?

MIKULA: Ne. Rado izvodim pjesme drugih meni dragih izvođača kad god imam priliku, ali ne miješam to sa autorskim radom. 

Rodom si sa ovih prostora ali trenutno živiš i radiš u Beogradu. Kako se jedan Bosanac snalazi u tom velikom gradu i šta te je "natjeralo" da preseliš tamo? Koje su prednosti a koje mane života u metropoli?

MIKULA: Odlično se snalazim. Radim svoj posao, živim svoj život, zabavljam se, putujem. Sve je to lakše kad si u velikom gradu. Naravno da ima i prednosti i mana, ali ja sam tu isključivo zbog prednosti. Mane me ne zanimaju pa o njima ne bih. Volim Beograd. Pozitivno utiče na mene. Nije me ništa natjeralo u Beograd, iako me je svakako nešto otjeralo od kuće.  Nakon par usputnih stanica Beograd je bio moj izbor, a ne nužno zlo.  

Od kada datira tvoja zainteresovanost za muzikom? Da li si kao klinac htio da budeš poput Prislija ili Brege, ili si se kao mnogi navukao na gitaru u adolescentskom dobu kada si tražio način da budeš zanimljiviji curama?

MIKULA: Iskreno, nisam imao idola koji me je zainteresovao za muziku, niti namjeru da oponašam bilo koga. Privukla me gitara, instrument koji je vremenom  postao dobar prijatelj kojem možeš beskrajno da se povjeravaš. Kad sam počeo da sviram naravno da je tu bilo virkanja kako to radi ovaj ili onaj. Cure su priča za sebe, naravno da se sve vrti oko njih.

Neki tvrde da si bosanska verzija Ramba Amadeusa. Imaš li nekog muzičkog ili autorskog uzora?

MIKULA: Ima ih više naravno i konstantno se mijenjaju u zavisnosti od mog raspoloženja. Volim svašta, mnogo je dobrih autora i muzičara a živimo u vremenu kad su nam djela dostupna.

Da li se baviš muzikom samo iz potrebe da iskažeš svoje osjećaje i mišljenje ili misliš da se od muzike može i "ušićariti koji dinar"?

MIKULA: Pa 'ajmo to nazvati potrebom. Taj koji  dinar ako me se seti - seti, a ako ne to je bila moja dužnost.

Da li ti je muzika donijela popularnost i da li je u današnje vrijeme moguće postići popularnost onih faca koje su se afirmisale davnih sedamdesetih i osamdesetih godina?

MIKULA: Nije bitna popularnost. Ljudi se zaluđuju time da je popularnost nešto pa zato danas i imamo gomilu popularnih kojih bi se pametan stidio. Ne takmičim se, nisam napaljeni klinac koji bi da bude zvijezda. I danas ima faca koje će se sigurno afirmisati jer rade svoj posao kako treba i imaju šta da daju. Trgovina maglom je biznis kratkog daha.

Čime se baviš kada ne sviraš?

MIKULA: Radim, spavam, razmišljam, visim na društvenim mrežama i viberu.

Jedno vrijeme si boravio i u inostranstvu. Kakva su tvoja iskustva boravka u Evropskoj Uniji? Čime si se tamo bavio?

MIKULA: Tada to još nije bila unija ovakva kakva je danas, tek je nastajala. Bavio sam se privremenim boravkom u inostranstvu i svime što ide uz to. Dosta sam naučio tamo i o životu i o poslu i o muzici.

Da li će naša zemlja više dobiti ili izgubiti ulaskom u EU?

MIKULA: Kud svi Turci tud i mali Mujo. To što gubimo izgubili bismo i bez ulaska. Nekad sam možda i imao mišljenje da ta tvorevina nije za nas ali šta je opet za nas? Ko smo to mi, svoji na svome? I šta radimo sa tim što je naše? Uništavamo, bravo mi!

Svjedoci smo da iz dana u dan sve više ljudi sa ovih prostora odlaze na zapad. Šta je po tebi najveći razog odlaska mladih? Da li oni idu samo zbog nedostatka posla ili ima tu još nekih razloga?

MIKULA: Reći ću ti zašto sam otišao ja, nisam mogao da podnesem ljigavu novopečenu elitu kojoj nije bitno ni šta radi ni koliko sav taj rad ima smisla. Bitno je samo da ima više pristalica od iste takve ljigave elite koja se eto nekako drugačije zove.

U početku si pisao dovitljive i šaljive pjesme inspirisane ovdašnjim mentalitetom, ali vremenom si se malo "uozbiljio" i počeo "udarati" i po nekim težim temama? Misliš li da je na ovim prostorima neizbježno da se autor kad tad mora "sudariti" i sa tim sivim temama?

MIKULA: To je do autora. Mene se te ozbiljne stvari tiču pa sam osjetio potrebu da  se njima pozabavim. Nije bilo neizbježno i iskreno govoreći meni to pomalo ide i na živce. Vratiću se humoru.

Da li pratiš političku situaciju u BiH i ako pratiš šta je ono što te najviše nervira ili smeta?

MIKULA: Ne pratim koliko ne moram. Mislim, znam imena nekih bitnijih baja ali ako ne moram ne pratim ih jer me nerviraju. Najviše mi smeta što nisu realni.

Tvoja pjesma "Ako Boga znate", satirično ali i sarkastično i ironično govori o ratu. Da li misliš da se slično zlo u skorije vrijeme na ovim prostorima može ponoviti?

MIKULA: Ne vjerujem. Ne zato što mi ne bismo nego zato što to ovaj put nije nikom isplativo. Rat je obavio svoje na ovim prostorima i sada služi samo kao strašilo. Mislim tako i nadam se da sam u pravu.

Vjeruješ li u mesije ili si pobotnik mišljenja da se čovjek može uzdati samo u sebe i svoj rad?

MIKULA: Motivacija je dobra stvar ali ja lično volim da ne zavisim od bilo čega. Neko može sam, a neko ne. Ništa bolje od slobodne volje.

Da li misliš da narod s ovih prostora može promijeniti svoju svijest i početi razmišljati i raditi u svoju korist, a ne u korist svojih vođa?

MIKULA: Narod ne može da mijenja svijest jer je dobrim dijelom upleten u čitav ovaj ekonomsko-politički nered. Neki se boje, neki su digli ruke i otišli, neki nemaju izbora, a neki jednostavno misle da je sve u redu, da bolje ne može i da to tako treba. Što je najgore ni vođe ne rade za sebe, to samo nama malima tako izgleda. Svako od nas je nečija marioneta.


I za kraj jedno indiskretno pitanje: Ako već nisi, kaš se žent?


MIKULA: Obavljeno (osmijeh).


Razgovarao Ernest Bučinski