<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Denis Šulić za BUKU: Odlazak mladih moramo zaustaviti! Počnimo od obrazovanja…

Intervju

"Moderno društvo nam je nametnulo standard imaginarnog aktivizma, koji se ogleda kroz aktivizam na društvenim mrežama, a potpuno je zapostavljen onaj stvarni. Takva situacija, uz kombinaciju sa društvom izašlim iz tranzicije i privredom opustošenom pljačkaškim privatizacijama je najbolja za razvoj apatije", rekao je u intervjuu za portal BUKA predsjednik Mladih socijaldemokrata Denis Šulić.

06. januar 2018, 12:00

Iako je u posljednjih mjesec dana bio nemilosrdno napadan od strane onih koji se predstavljaju kao "velike srpske patriote" i to zbog svoje nacionalne pripadnosti, Šulić ne želi mnogo da govori o tome. Kako kaže, takve nemoralne i beskrupulozne pokušaje bavljenja politikom ostavlja drugima. Za mlade je, prema njemu, mnogo važnije da se bave temama koje će donijeti bolji život svim građanima nego da broje nečija krvna zrnca i svoje vrijeme troše na priče ko je Srbin, ko Hrvat, a ko Bošnjak.

Zbog toga smo odmah i prešli na ono što možda najviše izjeda Republiku Srpsku i mlade ljude u njoj. Odlazak, nezaposlenost, obrazovanje, apatija, nedostatak aktivizma…

Denise, iz Republike Srpske je u posljednje 4 godine otišlo skoro 70 hiljada njenih građana, pretežno mladih ljudi. Podaci govore da je ovo ogroman problem, ali kako Vi, kao lider najjače omladinske političke organizacije u RS gledate na to?

Ne osuđujem nikoga ko je otišao iz Republike Srpske, a podržavam svakoga ko je ostao. Moramo znati i da niko nema relevantne podatke i  da se u javnosti njima manipuliše. Objavljivane su informacije da je u prošloj godini Republiku Srpsku napustilo 65 hiljada, pa onda 130 hiljada i više, pa 50 hiljada mladih, kada pogledate oscilacije u ciframa koje se iznose jasno vam je da se njima manipuliše. Mislim da ćemo uskoro morati napraviti ozbiljnu i detaljnu analizu o tome koliko je ljudi otišlo iz Republike Srpske, gdje su otišli i na koji period. Naravno, svaki odlazak je bolan, pa da je u pitanju i jedan čovjek i baš zato, mi kao društvo moramo prestati manipulisati sa ovom temom i koristiti je za skupljanje jeftinih političkih poena.

Ali glavno pitanje je kako da zaustavimo toliki odlazak mladih?

Iako sam predsjednik podmlatka najveće stranke, a aktivnosti Mladih socijademokrata su prvenstveno usmjerene prema mladima, smatram da je jednako, ako ne i više, poražavajuća činjenica da odavde odlaze ljudi srednje generacije sa djecom. Nazovite me pretjeranim optimistom, ali vjerujem da će se ljudi stari do 30 godina koji su sada otišli vjerovatno nekada vratiti, ali ljudi srednje generacije, od 30 do 50 godina koji odlaze sa svojim porodicama će vrlo teško opet napraviti promjenu i vratiti se ovdje. Odlazak mladih se može zaustaviti jedino reformom svih sistema, prije svega obrazovnog za koji su mladi najviše vezani. Tržište rada u realnom sektoru pokazuje da nema sluha za mlade ljude, poslodavci govore kako će ostati bez radne snage i tada pominju isključivo odgovornost Vlade i drugih institucija, ali ne govore o svojoj odgovornosti. Institucije sigurno nose veliku odgovornost, ali nemojte mi reći da poslodavac koji plaća mladog ili bilo kog drugog radnika 400 ili 500 maraka, a u isto vrijeme ostvaruje godišnji profit od nekoliko miliona, ne može povećati plate? Da li je odgovornost za odlazak mladih i na tim ljudima, ja mislim da jeste.

Ipak, bez želje i nastojanaj vlasti da se to promjeni mi ćemo i dalje imati ovakvu situaciju.

Naravno, zato bih da se vratim na reforme, što je i ključ ovog problema. Republika Srpska će morati ući u reformu obrazovanja i to od nivoa predškolskog do visokog. U prethodnih deset godina politika Vlade Republike Srpske je bila okrenuta ka stvaranju preduslova za kvalitetnu reformu obrazovanja. Uloženo je 105 miliona maraka za studentske domove, izgradnju novih fakulteta i rekonstrukciju postojećih fakulteta, u infrastrukturu u oblasti srednjoškolskog i osnovnoškolskog obrazovanja je uloženo  93,7 miliona KM, uskoro će doći i do izjednačavanja plata prosvjetnih radnika sa platama drugih radnika u javnoj upravi i sa ovom vrstom ulaganja se ne smije stati. Svi ovi koraci su bili samo preduslovi za provođenje obrazovne reforme, da se slikovito izrazim, u proteklih deset godina smo samo gradili “hardware”, a sada je vrijeme da kroz odlučne reforme izgradimo “software” obrazovnog sistema u našem društvu. Osim toga, mi moramo kroz Vladine mjere podstaći omladinsko preduzetništvo. Nakon faze subvencija, vrijeme je da počnemo sa fazom nepovratnih davanja mladim preduzetnicima, na taj način ćemo ih osloboditi straha od poslovnih neuspjeha. Država Izrael je to počela raditi sa “start-up” kompanijama 90-ih i pogledajte gdje su sada u toj oblasti. Nama je cilj da omogućimo što prije i jeftinu stanogradnju za mlade. Cijene najamnina stanova i cijene za kupovinu kvadrata su nenormalno skupe. One pokazuju koliko je loše što smo se u jednom period odrekli državnog intervencionizma u nekim oblastima i sve prepustili tržištu. To moramo riješiti na neki način. Dakle, ključ su reforme sistema obrazovanja koje moraju pratiti reforme u drugim sektorima privredi, zdravlju, kulturi, sportu...

Vjerujem da se susrećeta sa mnogim mladim ljudima  koji razmišljaju  o odlasku. Šta im kažete, zbog čega da ostanu?

Pokušavam da im kroz primjere mladih i uspješnih ljudi pokažem da se ovdje može graditi ne samo srećnija budućnost  već i srećna sadašnjost. Sve ono što sam već rekao je platforma Mladih socijaldemokrata za koju ću se ja zalagati svim srcem.

Ipak, kako uticati na mlade kad je u RS, odnosno BiH zavladala jedna opšta apatija. Sve je manje građanske, društvene, ali i političke aktivnosti u pravom smislu, bez kojih nema ni promjena na bolje. Kako to promjeniti, kako ponovo vratiti nadu mladim ljudima?

Moderno društvo nam je nametnulo standard imaginarnog aktivizma, koji se ogleda kroz aktivizam na društvenim mrežama, a potpuno je zapostavljen stvarni aktivizam. Takva situacija uz kombinaciju sa društvom izašlim iz tranzicije i privredom opustošenom pljačkaškim privatizacijama je najbolja za razvoj apatije. Aktivizam na društvenim mrežama jeste poželjan, ali samo u kombinaciji sa dominantnim aktivizmom u zajednici. Kao neko ko je prošao put od omladinskog i sportskog do političkog aktiviste znam koliko se čovjek može zaraziti društveno korisnim radom i drugim aktivizmom u zajednici, koliko ta jedna aktivnost koju uspješno provedeš i vidiš da je ona koristila tvojoj ulici, komšiluku, gradu vuče da ih realizuješ još.

Ali, kako to prenijeti i na druge?

Svi moramo promovisati one koji rade, a ne one koji pričaju, one koji uče, a ne one koji prepisuju, one koji stvaraju, a ne one koji govore o destrukciji! Kod nas je važnije šta je neko rekao od onoga šta je uradio, to nas je i dovelo do apatije.  Primjetili smo da je uvođenje dodatka nezaposlenim porodiljama i početak rada Fonda za liječenje djece u inostranstvu doprinio da se ojača vjera u naše društvo. Bez obzira što je neko pokušao da time manipuliše u političke svrhe. Takvih stvari nam treba što više. Evo, želio bih da istaknem primjer mog mladog sugrađanina koji se rodio van granica Republike Srpske, ali je odlučio da se vrati u svoju Republiku i pokrene lični biznis. Danas je vlasnik kompanije koja se bavi uvozom i distribucijom preparata za kosu i to veoma uspješno. On je samo jedan od primjera koje bih mogao da navedem. O takvim ljudima moramo govoriti, njima moramo davati prostor u medijima.

A ko će o tome govoriti, ko će vratiti nadu ljudima?

Mi mladi, bez obzira kojoj stranci ili društvenoj grupaciji pripadali ćemo sami vratiti nadu u društvo. Ja u to ne sumnjam i za to se borim iz dna u dan.

Dotakli smo se političkog aktivizma, ali zbog svega što smo vidjeli i čuli u godinama iza nas kod građana je stvoreno neprovjerenje i prema onim ljudima koji tek ulaze u politiku. Pa kažu, svi su oni isti. Jeste li Vi isti kao i starije kolege koje su ogadile politiku građanima ili napokon možemo očekivati malo drugačiji kurs, politiku prihvatljiviju za sve?

Ja to znam, ja to vidim u svojoj okolini. To je nevjerovatno. Sa jedne strane imamo javnost koja govori o potrebi za “novim licima” u politici, a kada se nova lica pojave odmah ih dočekuje na nož. Svako ko kaže “svi su oni isti” govori više o sebi. I dva brata često budu različita kao nebo i zemlja. Moram priznati da kod nas dolazi do tihe smjene generacija. Možda je SNSD najbolji primjer za to. Mi trenutno u rukovodstvu stranke imamo potpredsjednika koji je star 34 godine, u predsjedništvu imamo osam mladih ljudi, u glavnom odboru 37,  imamo troje mladih gradonačelnika, 14 zamjenika načelnika i predsjednika lokalnih skupština, 92 mlada odbornika u skupštinama opština i gradova u Republici Srpskoj i svi ti ljudi svojim radom pokazuju da se može kad se hoće. Naravno, nemojmo zaboraviti i naše starije kolege koji rade odličan posao. Da li bilo ko može reći da bi neko mlađi bolje vodio opštinu Derventa od gospodina Simića ili Modriču od gospodina Krekića. Bitno je da vlasti imaju sluha za mlade, za njihove probleme, kao i probleme svih građana. Najveći broj tih problema se rješava na nivou opština, a načelnici iz SNSD poput Adžića u Gradišci, Karapetrovića u Laktašima, Grujučića u Srebrenici, Ćosića u Istočnom Novom Sarajevu,   Radojičića u Banjaluci, te Luke Petrovića u Trebinju  pokazuju kako se to treba raditi.

A šta je to učinjeno u ovim opštinama da zaslužuju da se pomenu u pozitivnom kontekstu?

Pa evo, najbolje je da onda govorim kroz primjere, jer oni konkretno pokazuju da se nešto može uraditi. Istakao bih primjer Modriče. Načelnik Krekić je odsjek za razvoj povjerio Mariju Đuranu potpredsjedniku MSD-a, koji je ove godine kroz projekte za svoju zajednicu obezbijedio preko 300 hiljada maraka nepovratnih sredstava koja su uložena u razvoj Modriče. To je samo jedan od primjera kako se treba raditi i kako politika može i treba biti u službi građana i razvoja. Naši ljudi to rade na svim nivoima, samo što ovakvi primjeri nažalost ne privlače pažnju javnosti onoliko koliko bi trebali.

Ipak, i pored toga, vjerujem da ćete se složiti da je politika u BiH u velikom dijelu podlegla klijentelizmu. Malo je onih koji mu odolijevaju. Ima li šanse da se to promjeni?

Politika u cijelom svijetu je na žalost klijentelistička. Pogledajte SAD, pogledajte zemlje EU, klijentelistički odnos se od najvišeg niova odnosa multinacionalnih kompanija sa vladama zemalja iz kojih dolaze stepenasto prelivao do najnižeg nivoa. Ali, jedino u politici imate šansu da birate na izborima, u mnogo drugih sfera to nemate. I tu je šansa.

Sa druge strane na ovdašnjoj političkoj sceni previše se šansi daje onima kojima je glavni adut stvaranje nacionalne napetosti i vještačkih sukoba. Na to nisu imuni ni pojedini članovi Vaše partije. Kako tome stati u kraj? Kako se okrenuti pravim temama?

Kada su u pitanju političke ocjene to čak mogu i da razumijem, ali kada se u međunacionalne napetosti stvaraju na ličnom nivou učesnika u političkom životu to je nedopustivo. Što se tiče SNSD-a morate znati da SNSD kroz svoj rad pokazuje da ne dijeli ljude prema nacionalnoj ili bilo kojoj drugoj pripadnosti, već samo prema sposobnosti. Pogledajte koji ljudi se nalaze u organima stranke i na visokim pozicijama u društvu i to će vam biti jasno. Ne bih to dodatno komentarisao, svako odgovara za svoje postupke, a političari to čine pred građanima koji nas biraju. Vrijeme je najbolji sudija, a narod vrjednuje rezultate, ne manipulacije. Zato pozivam sve građane da ljude u politici ocjenjuju prema njihovim rezultatima i da se zajedno izdignemo iznad prizemnih prepucavanja i sukoba koja nikome ne donose dobro.

RAZGOVARAO MILOVAN MATIĆ