<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

SAVRŠENI, ILI ZAVRŠENI KRUG DRAGANA ČOVIĆA: Čović je toliko brzo vodio BiH u Brisel i Washington, da nije ni primijetio da je završio u Moskvi i Sibiru!

Kolumna

"Čović je izgubio povjerenje naše diplomacije kao nevjerodostojan i nepouzdan partner i sljedeći koraci će ići prema njegovoj potpunoj izolaciji", kazat će ovih dana u neformalnom razgovoru ambasador u BiH jedne velike i važne evropske zemlje.

05. januar 2018, 12:00

Kada se na Božićnom prijemu kojeg je krajem prošle godine organizirao Dragan Čović, predsjedavajući Predsjedništva BiH, od inozemnih diplomata pojavio samo ruski ambasador u Bosni i Hercegovini Peter Ivancov, to je ocijenjeno kao "nedvosmislena poruka" koju su organizatoru, Čoviću, uputili oni diplomati koji su propustili odazvati se na njegov poziv. Međutim, koliko je indikativno bilo prisustvo Ivancova, isto toliko je bila znakovita "izočnost", nedolazak, Ivana Del Vechija, veleposlanika Hrvatske u BiH. Del Vechia, dugogodišnjeg karijernog diplomatu, isto večer moglo se vidjeti na Božićnom koncertu kojeg je u sarajevskom Narodnom pozorištu upriličilo Hrvatsko kulturno društvo "Napredak".

U diplomatskoj komunikaciji i praksi neodazivanje stranih diplomata na važne društvene i državne događaje u zemlji u kojoj su akreditirani tretira se kao čin koji nije samo u sferi nepristojnosti i (ne)kulture, nego i ozbiljan skandal. U slučaju bojkota Čovićevog domjenka očito se radi o nečemu drugom- čitkoj, preciznoj poruci, prije svega evropskih i drugih zapadnih zemalja upućenoj Čoviću i onom što on i njegova politika danas reflektiraju. Hrvatski veleposlanik samo je slijedio primjer drugih u BiH akreditiranih diplomata iz zemalja članica Evropske unije, koji su prešutno, ali čvrsto, stvorili nevidljivi diplomatski koridor oko predsjednika HDZ-a. "Čović je izgubio povjerenje naše diplomacije kao nevjerodostojan i nepouzdan partner i sljedeći koraci će ići prema njegovoj potpunoj izolaciji", kazat će ovih dana u neformalnom razgovoru ambasador u BiH jedne velike i važne evropske zemlje.

BRZIM PREKO HERCEGOVINE

Desetak dana ranije različito se komentirao, u BiH, ali i Hrvatskoj, nedolazak Dragan Čovića (kao i bilo koga dužnosnika HDZ BiH) na komemoraciju osuđenom ratnom zločincu Slobodanu Praljku u Zagrebu. Ono što je uglavnom promaklo je to da se samo dva dana prije tog događaja Čović u Sarajevu sreo sa američkim povjerenikom za Srednju i Jugoistočnu Europu Brianom Hoyt Yeeom i vrhom američke diplomacije u BiH. Koliko je taj, svjedoci kažu vrlo neprijatan razgovor utjecao na Čovićevo nepojavljivanje na komemoraciji Praljku, teško je spekulirati, ono što je vidljivo jeste da je nakon njega bitno "spustio loptu" i omekšao retoriku glede haških presuda. (Isto se može reći i za "naglu" promjenu retorike i ponašanja državnog vrha Hrvatske) Nije uopće čudno što su čak i hrvatski državotvorni novinari nakon što je ambasador Yee nedavno pomenuo "korumpirane političare u BiH, koji ometaju proces reformi", odgonetnuli da je ciljao na lidera HDZ-a.

A sve je sa Draganom Čovićem i njegovim međunarodnim ugledom i proevropskim statusom samo prije dvije godine izgledalo potpuno drugačije. Sredinom februara 2016. kada je u Briselu predao zahtjev za prijem Bosne i Hercegovine za ulazak u EU, Čović je stihijski raspirivao nerealan, ali u osnovi neškodljiv optimizam. "Sredinom naredne godine otvorit ćemo pregovore sa EU, a do kraja 2017. preteći ćemo Srbiju i Crnu Goru na europskom putu", najavljivao je Čović, dok je oko njega nebo nad Mostarom parao raskošan vatromet. "BiH je u Draganu Čoviću dobila svog Roberta Schumana", euforično je svog nekadašnjeg stranačkog šefa promovirao profesor mostarskog Filozofskog fakulteta Zoran Tomić. Propagandni strojevi (ipak je Čović doktor strojarstva!) u Mostaru i Zagrebu patentirali su ispraznu mantru prema kojoj su Hrvati jedini u BiH "promicatelji europskih vrijednosti", za razliku od Srba oslonjenih na Rusiju i Bošnjaka koji su se predali u naručje Turske.

Svako ko išta zna o tehnologiji i medotologiji evropskih integracija, odnosno iscrpljujućoj dinamici pregovora sa EU, Čovićev galopirajući, neosnovani optimizam odbacivao je kao besmislicu. Jedino je dilema bila da li se kod člana Predsjedništva BiH radi o elementarnoj neupućenosti i nesnalaženju, ili svjesnoj igri poznatoj kao "pila naopako" zasnovanoj na brutalnoj razlici između proklamiranog i suštinskog. Tu je dilemu precizno prozreo, otklonio Bodo Weber, njemački profesor, izvrstan poznavatelj balkanskih politika i političara kada je potkraj godine "Čovićevo igranje sa datumima (početka pregovora sa EU) nazvao "lažnim vremenom". Weber je otišao korak dalje pa je Hrvatsku, koja se po nekom teško provjerivom "aksiomu" trudi ubrzati evropski put BiH ocijenio kao "trojanskog konja proširenja koja šteti zagovornicima približavanja BiH Evropskoj uniji".

KO JE OBEZVRIJEDIO "EUROPSKE VRIJEDNOSTI"?

I sam Dragan Čović je ovih dana rezignirano i nevoljko priznao kako je poces ispunjavanja Upitnika Evropske komisije bio tragično spor (usporen) jer je uvjetovan promjenama Izbornog zakona na kojima inzistira HDZ BiH, odnosno on osobno. Nije to Čović morao ni priznavati, i bez toga bi bilo jasno da je, ne samo oko Upitnika, nego i nekih drugih bitnih pitanja iz evropske agende, on opstruirao, odugovlačio, prolongirao koliko god je mogao. A mogao je, vidi se sada, mnogo. Dovoljno se prisjetiti njegove nervozne reakcije iz ljeta 2016. kada je poput uvrijeđene seoske mlade reagirao na dogovor Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića o uspostavi ključnog preduvjeta za pregovore sa EU- Mehanizma koordinacije. "Protiv sam razgovora samo dvije stranke", kazao je Čović, koji je prije toga i nakon tog imao desetine što javnih, što privatnih "bilaterarnih" susreta sa Dodikom.

Dejan Jović, zagrebački profesor, autor nedavno objavljene knjige "Rat i mit", opovrgavajući širom bivše države uvriježeni stereotip kako je "Zapad razbio Jugoslaviju", podsjeća da je tadašnja Evropska komisija (putem svog predsjednika Jacquesa Delorsa) nudila zadnjem predsjedniku Vlade SFRJ Anti Markoviću bezuvjetan ulazak SFRJ u svoje članstvo, plus bespovratnu pomoć od pet milijardi dolara. Taj je prijedlog odbijen na zahtjev Slovenije čije se rukovostvo plašilo da će uđe li Jugoslavija u Evropsku Uniju, Slovenija izgubiti izglede da se osamostali. Jović pravi analogiju sa današnjom Bosnom i Hercegovinom, pa djelovanje Milorada Dodika poredi sa onim slovenačkim: Dodik ne želi BiH u Evropskoj uniji, jer će time entitet RS trajno ostati unutar BiH. Zbog toga, smatra Jović, "zajednički ulazak BiH i Srbije u EU je ključni za opstanak BiH".
Dragan Čović je, kao i u svemu drugom bitnom i strateški projiciranom i ovom slučaju uskladio svoju, odnosno politiku HDZ-a sa Dodikom, odnosno Srbijom, to jeste Rusijom. Neuvjerljive tvrdnje kako tome baš nije tako, nego je suprotno, mogu proći tek kod onih koji, recimo, vjeruju, da su Praljak i Prlić otvarali logore u Hercegovini da "bi sklonili civile od ratnih djejstava", odnosno "da su iskreno bh. Hrvati prihvatili ukidanje Herceg Bosne i integriranje u Federaciju BiH".

Možda je, a da to niko ni primijetio. Dragan Čović, zaista, iskreno, žurno i tvrdoglavo vodio svoju stranku i sebe putem euroatlanskih integracija, prema Briselu i Washingtonu. Ali je na tom putu produžio i završio na drugom, istočnog kraju globusa, u Moskvi, odnosno naftnim poljima Sibira!

Izvor