Posljednjih godina u BiH je učinjeno mnogo toga da bi se povećao broj žena u politici. Donesene su i zakonske odredbe o brojnoj zastupljenosti žena na glasačkim listama. Pa ipak na prvi pogled se primijeti da postoji rodni debalans na svim nivoima vlasti. Više o tome možete pronaći ovdje. Nevladine organizacije su aktivno radile na osnaživanju žena, ne bi li one uzele učešće na izborima i time sebi dale šansu da naprave pozitivne promjene u društvu. Malo je onih koje su to zaista i učinile.
Žene prilikom procjene i odlučivanja u predizbornom periodu imaju različite standarde za kandidatkinje i kandidate. Ovo su samo neki od razloga zašto žene ne glasaju za žene. Ženama su mnoge stvari neoprostive. Nekada ono što bi mogla biti vrlina kod žena se evidentira kao mana.
Ženama ne opraštaju neobrazovanost.
Muškarac u politici može biti neobrazovan. Može se sa sigurnošću znati da je diplomu kupio na najbližem kiosku. Njegov vokabular ne mora biti bogat ni otmjen. Može se ponašati kao običan prostak….. Ako ima dovoljno novaca uvijek će se naći neko ko će reći:
„Dobar je on,, to je zato što je čovjek iz naroda!” Ženama se to ne oprašta. Da bi ih neko uopšte shvatio ozbiljno moraju imati redovno stečenu fakultetsku diplomu.
Ženama ne opraštaju uživanje u samačkom životu
Muškarci mogu imati podršku žena i onda kada se iz aviona vidi da su oni najobičniji „gilipteri“. Uglavnom je nebitno jesu li u braku ili ne. Sa kim se javno ili tajno viđaju. To je normalno. Oni su muškarci! Zar ne??? Ženama se to ne oprašta. Osim obrazovanja žena koja hoće da se bavi politikom ( i želi glasove dobiti od drugih žena) mora biti smjerna i odmjerena. Ni u nagovještajima ne smije biti promiskuitetna. Ako ima propao brak iza sebe to joj je samo još jedna otežavajuća okolnost. Ne mora biti u braku ali bi trebala da ima stabilnu vezu. I ako je ikako moguće da ta veza traje godinama.
Jezik
Jedna od ukorijenjenih predrasuda je da su žene uglavnom “jezičare”. Oni malo vaspitaniji bi rekli „odlični govornici.” Šteta je samo što su nerijetko korištene da bi iznijele u javnost „prljavi veš” političkih protivnika. Nikada im to nije služilo na čast. Narod bi ih obično zvao pljuvačicama. Muškarci sa istim osobinama okarakterisani su kao „inteligentni ljudi koji barataju informacijama”
Sestra, majka kraljica…Brinu se o porodici prilično uspješno možda će i o državi
Sve su ovo riječi kojima opisujemo drage ženske osobe. Prilikom glasanja žene uglavnom dobiju glasove bliskih članova porodice i ponekog baš bliskog prijatelja. Onaj ko ne može računati na najbliže šta da očekuje od drugih. Desi se da žene dobiju poneki glas u zamjenu za siću (čitaj novac otprilike do 100 maraka), al to se dešava i kad su muškarci u pitanju. Još jedna od istina je da su žene one koje brinu o svakodnevnim problemima dvadeset četiri sata sedam dana u nedelji. Pa opet glasovi idu muškarcima. Valjda se žene plaše da pored svakodnevnih problema i obaveza njihove predstavnice neće imati dovoljno vremena da se bave političkim pitanjima. Iako sigurno bolje razumiju te probleme.
Senzibilne su i empatične, tradicionalne, ali to im mnogo ne pomaže
Žene su osjećajnije. Saosjećaju sa drugim ženama i sa njihovim problemima. To im se na onom spisku za i protiv (prilikom donošenja odluke glasati za nju ili ne) uglavnom knjiži kao mana. Valjda žene vjeruju da će prilikom rješavanja problema ključnu ulogu imati riječ nekog muškarca. Balkan je ovo u kući se žena uglavnom ne pita. Onda kada je neko pita ona gleda sa kojim muškim mišljenjem će se složiti. To joj daje sigurnost, i nekako je sinonim harmoničnog života. A ako je žena spremna samostalno donositi odluke, stajati iza svojih stavova taman se ni sa kim ne slagala,,,, E onda je ona za žene nepodobna, i neprihvatljiva!!!!
A da ih pustimo pa da vidimo šta one mogu svakako su brojnije. Možda i promijene nešto
Prošle godine je u javnosti bio sporan viber stiker 7 na jednoga, koji aludira na evidentnih “sedam žena na jednog muškarca”. OK dokazano smo brojnije, ali ne na mjestima donošenja odluka ili na mjestima gdje se knjiži imovina. Tamo gdje je bitno smo na margini dešavanja. Ako neka uspije da se probije kroz gusto zbijene redove muškaraca, žene su uvijek tu da im spriječe dalja napredovanja. Naravno ne sve, ali previše je onih koje misle da će se tako dodvoriti muškarcima. Kako da mijenjamo bilo šta, ako ne želimo promjene?
Kako onda da učestvujemo u svemu ravnopravno?
Postoji li uopšte ravnopravnost? Jesmo li ravnopravni ili su neki uvijek ravnopravniji??? Bez obzira na veličinu napora vladinog i nevladinog sektora u borbi za dostizanje ravnopravnosti polova, uvijek se provlače i one rupe u zakonima kojima se diskriminacija nastavlja.
Najgore je što žene ni same ne znaju šta žele. Htjele bi neke promjene, ali da se uglavnom ništa ne mijenja.
Drage moje žene nastavite i dalje (prilikom odlučivanja kome da date svoj glas) ženama tražiti dlake u nepostojećim jajima. Nastavite prodavati vašu budućnost za 50 ili 100 maraka. Vjerujte u obećanja koja nikada neće biti ispunjena. Nastavite da se nadate. Nada još nije umrla. Neka nečiji status i veličina novčanika bude presudna prilikom donošenja odluka. Uostalom kome je stalo do nečijeg intelekta. Tako ćete dati više prostora muškarcima.
