Tragom pjesme lutalo je srce
Tražeć' krilatije ljude, zlatnije sunce
Jedrilo vrhovima vala
Na brodu ludaka lijepog sanjara
Nasukalo se na hridi najljepših htijenja
Mrežu je plelo sedam sirena
I ona poslednja lijepa žena
Čvrsto zatvorila škure
Jer nije mogla podnijeti fijuke bure
Kojom sam joj pustošio biće
Poput svjetionika paleći se čudnim nizom
,,Sad me ima, sad me nema,,
I ne pitaj me sjetna drugo
Kad ću se vratiti
Zanesen pod grozdovima zvijezda
Već novu ljubeći strasno
Ne bih ni stigao poslati vijest
Ne čekaj kerida
Vratiću se kasno
Izbjeglica povrh mora
Vazda tajne priziva plime
Teško se starom kopnu vraća
Svako kom je Vagabundo ime
Sedam zlatnih okova
Rastopio sam kod kovača sudbine
Da pečatom svojih lutanja
Ostavim krvav otisak na jedra bijela
I da ne znaš sve to
Ne bi me Mila ovako nestalnog htjela
Jer, svaki tvoj dah uzeću
I neće ti ostati ništa
Tek zlaćani prah od zvijezda
Koje će mi lutanja kriti
I kad ti galeb iz mog oka kaže
Da su se umorila krila
Nemoj slučajno zaplakati
Laže te mila, laže
Ti si svaka, što si jednom moja bila
Baci veo sa hridi
Polupaj sjećanja na moje ruke i usne
Obećaj se stalnijoj sreći
Vagabunda sakrij i poreci
Valja meni tuđa mora preći
Možda u svicima iz njihovih dubina
Pronađem ono za čime tragam
Na duši nosim sedam anđela
I svakom sam polomio krila
Preteško je ovo sidro da se stalno baca
U njemu spava đavo iz vjetra
Od rođenja me stalno na lutanja tjera
Ne plači Mila zbog proviđenja
To je bonaca, to je bonaca...
