Večeras, sasvim slučajno dok sam listao stotine bezvrijednih tv kanala koje mi je kablovski operater uvalio, naletio sam na scenu koja nam u djetinjstvu (a i kasnije) tjerala suze na oči.
Kevin je ostao sam u kući i bespomoćno hoda ulicom dok se sa prvim sijalicama siluete u tuđim domovima pretvaraju u skladne porodice koje radosno ukrašavaju novogodišnju jelku.
Nešto kasnije će Kevin da porazi negativce, svima nam uljepša djetinjstvo, ali, to je tema nekih drugih blogova.
Nedavno sam, u prolazu, razgovarao sa jednim starcem.
Prezren od okoline zbog svojih, tuđih grešaka ili životnih okolnosti (ko sam ja da mu sudim), danas se slomio.
Par čašica alkohola i očajna pomisao ga je dokusurila.
"Dođi za Nikoljdan molim te, barem pola sata, ko zna hoće li mi ove godine iko biti..."
Riječi koje bole, više od suza iz ostarjelih očiju, više od trošne odjeće, košulje bez dva dugmeta, više od narednih rečenica kojima je pokušao pravdati svoju nemoć.
"Ne znam, idem na četiri slave, teško ću", prevalio sam nekako preko jezika, a njegov odgovor, dođi onda naredni dan, bilo kad, više mi niko ne dolazi, natjerao me da preispitam vlastite stavove.
Natjeran na razmisljanje. Sjetio sam se sati provedenih uz video igrice. Sjetio sam se dosadnih kafa, kladionica, diskoteka...
Sjetio sam se i nekih dragih ljudi koji više nisu sa nama, a koje sebi nikada neću oprostiti.
Sjetio sam se eskiviranih posjeta, poziva, lijepih riječi i osmijeha koji bi možda, možda pomogao.
Sjetio sam se i da rečenice posvećene najdražim osobama još uvijek nisam napisao i drhtim od pomisli da ću zakasniti, jer, sa nekima sam zauvijek zakasnio.
Shvatio sam da sam samo jedan od mnogih, modernih Kevina, koji se dobrovoljno zatvorio u vlastite samoće i da sam ja, u narednim decenijama možda isti onaj starac praznog pogleda koji će da moli za čašicu razgovora.
Ne ljuti se dragi čitaoče ako u ovome pronađeš dozu mudrovanja, moje želje da te kao glasnik podsjetim na onu Kevinovu " niko ne treba da bude sam za Božić."
Ne ljuti se ni ako te zamolim da i sam preispitaš ima li u tvojoj okolini neko kome će minuta razgovora uljepšati dan.
Ne ljuti se, dragi čitaoče, što ovaj nezgrapni tekst nije melodičan ni čitljiv.
Ne ljuti se ni što sadrži pridike jer on je ništa više nego pismeno obećanje koje njegov autor želi i mora da ispuni.
Ovaj Nikoljdan on neće provesti u samoći!!!
