Samo da ne okopni
Trag
Po kojem sam raspoznavala
Razliku između stijena i satena
U podnožju žigova
Utisnutih u glečere kože
Topljive do bolova
Do izokrenutih polova i gravitacija
Gdje je svaki trag usana
Ostavio po jedan smak svijeta
I dva preživjela bića
Da se završi priča negdje na rubu jutra
Bez juče i sjutra
Samo da ne okopni zvjezdasta caklina
U kojoj se ogledam
Kad udišem tebe
A izdišem ljubav
Samo da ne okopni
To što si mi davnina
Što si mi najveća prerija
Čitava domovina
Što si moj muk ganuća
I moj nauk kako se prave zagrljaji od pruća
I zamke za sjaj okrupnjelih zjenica
U spokoju završne uspavanke
Moja je duša sjenica
Zaspaće u snijegu
Na mjestu gdje je skliznulo i propalo
Malo Čejensko Stopalo
I kad okopni trag
Na pragu plavog svitanja
Predaj mi zrno tamjana
Vrati malenog svica
I odlazi bez pitanja
Kad okopne tragovi
Riječi obično pobjegnu u nesne
Tamo ostare i oslijepe
Bez mogućnosti da jednom postanu
Stihovi moderne pjesme
Jer Samo elegije se broje
I nožem graviraju srce
Fosilne Ptice Moje
