Svi znamo ko je partija. To vam je u našem slučaju SNSD i sateliti DNS, SP i Ujedinjena Srpska. Funkcioneri, odbornici i poslanici iz redova ovih partija vlasnici su preduzeća u Republici Srpskoj. Mahom tekstilnih i obućarskih. To su vam oni što ih zovu "tajkuni". Oni što izrabljuju naše žene i ljude. Oni što svoje radnike ucjenjuju na izborima za glasove. I što koriste podsticaje za zapošljavanje da bi sebi isplatili platu od 20 000 KM.
A svi snamo i ko je taj "sex". To vam je kad ona "vodi ljubav", kako kaže naš Marinko Umićević. Ili kad ona "daprostiš legne pod svog muža", kako se to još može čuti u narodu.
A nije ona "serbez" ni leći pod svog muža, ako ćemo pravo. Jer, radi ona šest dana u sedmici. I praznikom i svecom. Dolazi sat ranije, a na zahtjev šefice ostaje i nekoliko sati duže. Onda još i nekoliko sati putuje. Nema za nju dva dana slobodno za 1. maj. Za Božić i Uskrs. Svaki dan na nju se pored šefice istresaju i gazde, likovi poput Marinka Umićevića i Radenka Bubića. Prijete otkazom. Smanjenjem plate. Prijete i da će se raditi i nedelja.
Često zbog iscrpljenosti i vrućine padne u nesvijest. Šefice joj tad pritrče. Pridignu je, obliju malo vodom i nazad na traku. Jer, ne smije mašina stajat. A gazda Radenko umjesto klime u halu montira videonadzor. Uzalud se radovala, jer je stvarno mislila da to montiraju klimu. Al šta je tu je. Nek gazda Radenko bar vidi da mu svaki dan bar po jedna radnica padne u nesvijest, misli u sebi.
Pa onda dok još napravi ručak i nahrani djecu. Mora se priznati da njoj i nije baš do seksa. Da se Marinko-Umićevski i muško-šovinistički izrazimo, žene iz Beme, Dermala i sličnih preduzeća nisu najbolji izbor za djevojke i supruge. Jer samo prave cipele i spavaju. Šest dana prave cipele. A sedmi prespavaju. Ne možeš sa njom izać ni na kafu. Otić negdje za vikend ako slučajno imaš para. I slično. Najkraće rečeno, nemaš od njih ništa.
I kad je napokon na kraju dana legla u krevet, navali se na nju, po republičko-srpskim prilikama domaćin, gazda kuće i glava porodice. Njegovo veličanstvo, njen muž. U većini slučajeva nezaposlen, neobrijan i krezub. Smrdljiv po rakiji i pivi. Iz kafane, sa slave, od kotla. Nabrijan i ljut od rasprave o zastavi Republike Srspke, vojsci Kosova i slično. A kome se slučajno baš u tom trenutku "da prostiš prijebalo".
I dok on "radi poso" razmišljajući malo kako treba ratovati za Kosovo i kako "nije bogat onaj koji ima puno volova, nego onaj koji ima puno sinova", malo zamišljajući Karleušu, Macu Diskreciju ili negu drugu zvijezdu Granda, ona razmišlja šta će ako opet zatrudni. Prije neki dan je njena radna kolegica, radnica S.M. dobila otkaz SMS porukom. Samo zato što je trudna. Više nije mogla sakriti stomak.
Ne ide joj se jebiga u republičko-srpsko porodilište opet. Razmišlja hoće li biti carski rez, hoće li joj kiretažu raditi bez anestezije. I već zamišlja osuđujući pogled akušerke koji govori: "znala si se jebat i noge širit, sad vrištiš".
Razmišlja hoće li moći prehraniti još jedno dijete. Jer se muči da prehrani i ovo jedno ili dvoje koje već ima. I šta ako bude bolesno, pa ako pare za liječenje bude morala skupljat na humanitarni broj. Šta ako se ona razboli? Ili umre na porođaju? Šta će djeca?
I pored svih nedaća, nevolja i stresa koje kod naših žena izaziva sex. Od otkaza, preko horor iskustva na porođaju. Brige kako da prehrani djecu. Kako da ih obuče i pošalje u školu. Ispade tako da je sex partijiski neprijatelj broj 1. Jer neće Marinko Umićević, Radenko Bubić, Žika Banana i ostali funkcioneri SNSDa, SPa i Ujedinjene Srpske da finansiraju natalitet u Republici Srpskoj. Dobiju oni nešto od države. Od fonda. Ali to je sve u "netu" što bi reko Marinko.
Neće. Ne žele. A kao da te žene već nisu naradile neplaćenim prekovremenim radom svaki dan. Subotom i praznikom.
I ispade tako da je svaki sex potencijalni napad na Bemu, Dermal. Na Marinka Umićevića, Radenka Bubića, Žika Bananu i slične. Napad na SNSD. Napad na partiju bolan.
