Sve što znam o Tebi čudnovata ptico
Seobe su tvoje od davnina i
Bjegovi od bijelih lednih pustolina
U kojima nema mjesta za tvoje lakonogo biće
I crveni balerinski okret
Zalaskom sunca praćen
Čim zlatnik kasne jeseni bude vraćen
Ti samo klepneš pokret
I ne daš mi priliku da prebrojim
Koliko slika nosiš u oku
Gradova i mora pod svojim krilima bijelim
Kad zimu najavi nebesko zvono
I potjera drhtave vjetrove u kas
Samo se raskriliš prenježna ptico
Spakuješ kofere od paperja i slame
Zamahneš krilom k'o svilenim šalom
Naviješ kompas do najdaljeg juga
I zaboraviš na nas...
Ludost je Ptico Lakonoga
Stići od Sahare južno
Ludost je voljeti pa ostaviti
Srce sjevera napuklo i tužno
Ipak, sačuvaj sjećanja
Na mrzlina dah u zjenicama
Vrati se kad okopni
I jugo nadigra sjeverac
S novim izraslim cvijećem i perjem
Lakonoga Tankonoga
Ptico Nad Pticama
Njen Odgovor glasi:
Slabo procjenjuješ Rode
Ne rodi se svaka samo da ode
I ptice se raduju čudima
Prepoznaju ljubav u ljudima
Ne ostavlja se gnijezdo u dragim visinama
Ima to neke veze s' nekim davnim toplinama
Koje sam pronašla ovdje
Pred strahom od mraza nema više bježanja
Ostajem Ovdje I Zovem Se Snježana
