Kako legenda kaže, Pandora je bila prva žena koju su grčki bogovi s Olimpa poslali ljudima, darivali su je raznim osobinama i dali joj kutija svih zala. Kutija je bila kazna Prometeju jer je bogovima ukrao vatru i dao je ljudima. Među darovanim joj osobinama bila je i radoznalost, kojom ju je obdarila Hera. Pandora je otvorila kutiju, a iz nje su izašla sva zla svijeta, koja su uništila čovječanstvo koje je do tada živjelo u blagostanju. Pandora je kutiju uspjela zatvoriti prije nego što je iz nje izašla nada. Po legendi, tako je spasila svijet od veće nesreće, jer „nada“ se, prema grčkoj riječi Ελπις prevodi kao „očekivanje zla“ ili „predviđanje nesreće“. To je jedno tumačenje. Drugo je da je nada jedina ostala na dnu zatvorene kutije. Nada kako je tumačimo mi ostali.
Nada u bolje sutra. Nada u osudu zločina. Nada u svijet koji neće robovati zločincima i njihovim idejama.
U zadnjih nekoliko dana, i lokalno i globalno, kaos na Zemlji je samo pojačan. Kao da su sva zla izašla iz kutije tu da ostanu i vladaju. Kao da smo zaboravili da postoji nada i da postoji način da se borimo sa zlom. Kao da smo osuđeni na uništenje svega što je dobro, pravedno i ispravno.
Metaforička kutija zla koju nam je donijela Pandora govori o svijetu bez nade, svijetu bez ideja, svijetu bez slobodne volje koja nam daje moć da gradimo bolje i pravednije društvo za nas i našu djecu. Svijetu u kojem umjesto da sankcioniramo zlo i zločince i nagrađujemo i potičemo dobro - zlo i zločinci se nagrađuju, teritorijem, profitom i političkom moći. Svijet u kojem je negativna selekcija na svim planovima, sistemom domina ili spojenih posuda postaje svijet u kojem se zlo slobodno širi, jer mu je dato zeleno svijetlo.
Neki od nas žive svoje mitološke heroje i njihove mitove, iako su ti heroji sve samo ne vrijedni divljenja. I dalje, nakon žestoke borbe za ljudska prava tijekom cijelog napornog 20.vijeka, neki od nas smatraju da su vrijedniji od drugih i da te „druge“ i drugačije ljude – po vjeri, boji, naciji, spolu, opredjeljenju – treba istrijebiti kao suvišnu gamad. To što u 21. vijeku među nama žive takvi „ljudi“ nije neobično koliko je neobično da mi „drugi“ na takve „deformacije“ gledamo pasivno i rezignirano.
Nisu jednom, ti i takvi, marširali svijetom gazeći sve ideale za koje smo se borili kao ljudska bića otkad je svijeta i vijeka. Nisu jednom ti i takvi gasili živote hiljada i hiljada - nedužnih ljudi na hiljade načina, i Zemlja se nastavila okretati, do slijedećeg kruga zločina.
Zemlja će se nastaviti okretati i dalje. I najudaljeniji kontinent, onaj koji su zaobišli svi ratovi dosad, doživio je ono što doživljava Stari i Novi svijet odavno. Sistem domina zla koji gazi sve pred sobom. Jer ga nismo zaustavili. U našoj avliji u našem sokaku u našoj državi. Nismo rekli ovdje je dosta ovdje moramo povući granicu da se zlo zaustavi, da nikog više ne dotakne svojom mračnom kandžom, da mu nikada više ne bude dozvoljeno da se raširi.
Djeca ovoga svijeta su kandidati za najviša priznanja, jer djeca ovog svijeta čim malo otvore oči i vide svijet u kojem žive i koji im ostavljaju znaju da imaju samo razlog za paniku. Pričaju nama, koji smo to uzrokovali jer ničim nismo spriječili, da uništavamo planetu. Pričaju nam da ljudska bića moraju znati bolje i da svi zajedno zaslužujemo bolje. Djeca ovoga svijeta prozivaju nas da budemo bolji ljudi, jer to dugujemo njima. Planetu dostojnu života svakog čovjeka koji njom hoda. 15-godišnja djevojčica Greta Thunberg svojim beskompromisnim stavom, zanosom i upornošću, nadahnula je i pokrenula ljude širom svijeta da učinimo nešto po pitanju zaštite okoliša. Greta je prije dva dana nominirana za Nobelovu nagradu za ekološki aktivizam. Jer ova djevojčica učinila je više nego svi svjetski lideri zajedno, kada se mogu ili ne mogu dogovoriti. Djeca ovoga svijeta podsjećaju nas da siječemo granu na kojoj sjedimo.
Živimo u svijetu kojim haraju ratovi i krize i u kojem nikad nije bio veći kontrast između bogatstva i ekstremnog siromaštva. Zaboravljamo da se kriza u jednom dijelu svijeta mora odraziti na sve nas, ovako ili onako, prije ili kasnije. Sve deklaracije o ljudskim pravima ne vrijede koliko papir na kojem su prvi put odštampane, ako jedno od prava u njima otisnuto je da možete otići iz svoje zemlje u potrazi za sigurnošću za sebe i svoju porodicu, ako bježite od rata i uništenja, a u tim drugim zemljama koje bi trebalo da vas razumiju i shvate i pomognu vam da preživite, naiđete na bodljikave žice, teroriste, nacionaliste. Da li su granice tu da nas razdvajaju ili da ih prelazimo da bi se upoznavali ?
Da li smo odustali od nade „zbog straha od većeg zla“, da li smo odustali od pravde jer „samo nek' ne puca“ se čini dovoljno utješno, a u međuvremenu pucaju svi šavovi svega ljudskog što treba da čini normalan život ili makar suživot i toleranciju. Koliko smo spustili kriterije i očekivanja, misleći da ako se sakrijemo od zla i ne suprotstavljamo se, ono nas neće pronaći ?
Svaki put kad smo popustili zlu, ono je pobijedilo, svaki put kada smo dopustili da zlo pobijedi pristali smo da živimo u svijetu u kojem zlo pobjeđuje. Svaki put kada smo pristali od istine napraviti laž radi „smirivanja tenzija“, zlo je dobilo novu šansu da plasira svoje laži i odgaja nove generacije u laži, obmani i opravdavanju zločina.
Samo nedvosmislenom osudom zločina i zločinaca, Bosna i Hercegovina će imati šansu za katarzu. Za novi početak.
Neofašizam i nacionalizam i oživljavanje bilo kakvih ideologija koje su skrivile smrt milona ljudi kroz historiju nedopustive su, bilo gdje u svijetu. Suprotstaviti se zlu, lokalno i globalno, i spriječiti ga, je ne samo prirodno i ljudski, to je naša moralna obaveza, svaki put kada uočimo nepravdu – da reagujemo.
Nedugo nakon masakra na Novom Zelandu, 1000 ljudi u Sidneju, uprkos upozorenjima da to ne čine jer opasnost još postoji, klanjalo je za duše žrtava masakra, a ljudi širom svijeta poslali su identične poruke suosjećanja i ljudskosti. Poruke koje kažu da se moramo suprotstaviti zlu koje nema boju, naciju ili vjeru, zlu koje je iskonsko kao što je dobro iskonsko.
Samo zajedno možemo se boriti za bolji svijet, samo zajedno možemo pobijediti zlo.
Samo zajedno, možemo iz Pandorine kutije za sva vremena izvući ono što smo tamo zaboravili - vratiti izgubljenu nadu u bolji svijet, za sve ljude i svu djecu planete Zemlje.
