Rijetki su trenutci u svakodnevnom kontaktu putem 3G mreže BH Telecoma sa mojom majkom u kojima se na neka od njenih zapažanja osvrnem. Odgovori o navučenoj potkošulji su spremni, odgovor o punom želudcu je spreman, sve druge izrečene stvari, iskreno da vam kažem i ne čujem, niti me zanimaju, ne mogu da se bavim mišljenjem komšije šizofreničara kuda plovi ovaj brod, a ni strahovima rođene majke u vezi sa šizofrenim projekcijama.
Jedna od omiljenih tema moje majke je stanje u Srbiji, ona meni veli da pada Vučić, te u ovu subotu, te u onu subotu, Beograd je kaže čudo, ima ljudi, mi samo sjedimo, u tim eskapadama je nerijetko ljutito prekinem sa konstatacijom da možda u Beogradu ne odrastaju baš sva djeca pod motom „nemoj ti, što bi ti, šuti bolan“, kada nemam snage ili vremena da je prekinem u njenim nastojanjima da razmjenimo par rečenica koje nisu u vezi sa potkošuljom osjećam se kao da gledam AMERIČKU TELEVIZIJU N1, to mi je, pravo da vam kažem, tek sinoć palo na um.
Moja majka, izolovana od uticaja neameričkih televizija koje posjeduju nacionalnu frekvenciju u susjednoj Srbiji nema kompletnu sliku, žena nije kriva, ne koristi internet, nema prijatelje iz Srbije, nema predstavu o realnom stanju u toj državi, njenu sliku o protestima i konačnom uspjehu istih mogu da razumijem, ono što ne mogu da razumijem je jednaka uvjerenost protagonista protesta u Srbiji u uspjeh istih.
Uvjereni su tako Kulačin i Vidojković da če Vučić da padne, uvjeren je i Trifunović. Jeremić, Obradović, Ivanović, Stefanović, uvjereno je još pedeset hiljada ljudi, svoja uvjerenja šire među sobom putem već pomenute američke televizije i televizije Šabac, do krvi posvađane zajednice na Tviteru i odnedavno putem još jedne kablovske televizije, televizije sa koje će Olja da oslobodi Beograd za Obradovića i ostale, oće kurac, rekli bi mladići iz Zagreba zajedno sa Kljajićem iz Novog Sada.
Mami sam rekao da se na nada, neće u Srbiji pasti fašista Vučić, neće pasti dok postoje neameričke televizije, neće pasti ni sa dodatnih osam američkih televizija, dok postoji jedna neamerička, dok postoje klonovi moje majke u Srbiji, Vučić neće pasti.
Srbi nose potkošulje kao i Bosanci, naučno je dokazano da narodi koji nose potkošulje ne mogu da obore diktatore, barem ne bez neke ozbiljnije obuke u zemljama gdje potkošulja nije potrebna zbog visokih temperatura, sa unaprijed obezbijeđenom hladovinom dolara za one opozicionare sa osjetljivom kožom, takve hladovine nema, nema mnogo američkih televizija, a Vučić se neće rušiti u Sarajevu, ovdje bi ga možda i srušili, u Beogradu nažalost sigurno ne.
Želim Vam poštovani opozicionari mnogo sreće, ne zaboravite da navučete potkošulje, neka majke za vama poliju vodu, da se u miru i sreći vratite, da objašnjavate jedni drugima i mojoj majci kako će Vučić pasti beć naredne subote, oće kurac.
