<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

O KEMIKALIJAMA, FEKALIJAMA I SVEMU PO NEŠTO

Dok umjetnik odlazi u nebo medj Sunce,Zvijezde, Meteore, spoznajem tužni zbore da crvi smo u tmini relativni blatne zemaljske kore

11. decembar 2019, 12:00

Budim se prvi dan nakon dodjele Noblesa istaknutom slobodoumnom i estetorujnom jumejtniku. U galvi mi se mota Krležina pjesma «Nad otvorenim grobom» koja dalje ide,  «tužni zbore suze me danas preku i kao lapis gore, i kao navodi da providnost mudra pozvala je našeg talenta medj sunce,zvijezde meteore.  Onda shvatim da hakanje sa Handkeom nije potrebno jer je ovo daleko dublje pitanje . U glavi mi se mota pjesam, ali kao što Meša kaže, postoji strah od praznog papira koji se sastoji u spoznaji sebe.

Strah me od samh pomisli, kao nor. «»Kraj književnosti» ili « Apsulutna sloboda kao nesloboda» pogrešnog razumjevanja mene od strane onoh koji  će me pogrešno razumjeti. Ipak odlučujem da napišem pjesmu iako je nisam u potpunosti dotjetrao a poslije obrazložim.

Posvećeno slobodi umjetnika i estretici umjetnosi

 

Dok laureat uzdiže se u nebo

na tijelima mrvih

Budi me iz sna potreba da piškim

Ni Šekspirov kralj Lir

koji govori o moći novca

nije imao moć da me ostavi u snu

Ustajem iz kreveta

vadim kralja iz gaća

i razmišljam o naučnoj i umjetničkoj estetici

dok kemikalije pomješane sa vodom

nekako ugodno izlaze iz mene

Ova moja spoznaja

može se reči naučna

nije mučna

dodijelit će mi akademska zvanja

i vratiti sreću

Jer, iz rata me ne bude više ratne traume

logori, pištolj na sljepočnici

nego me bude

Moj kralj i moje akademsko obrazovanje

o kemikalijama i fekalijama

 

Pokvareni ljudi mogu misliti da je govorim o onima koji čine ponovni zločin nad onima nad kojima je već jednom zločin učinjen. Možda će mi zamjerit što se bavim suštinom zla pa će me povezati sa nekom Akademijom i znanjem. U toj slobodi mišljenja svašta se može desiti. A ja kao i svaka žrtva kojoj pričaju o nekim pravima i tako nekim  slobodoumnim i estetski literarnim stvarima u to se ne razumijem. Zato čitam i kraj pjesme Krleže, ako me sjećanje ne vara, jer moja je biblioteka više put gorila, koja zapisuje. „ Spoznajmo tužni zbore/da crvi som u tmini relativno blatne zemaljske kore.“