<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Nikola Lero: I pad je let

I pad je let - sjećam se rekla mi je keva. U to vrijeme bio sam zakovan za zemlju krila raširenih kao nikad do tada. Umorila me Bosna. I ravnice i planine. Želio sam da krstarim poput moćnog Albatrosa iz one Bodlerove pjesme što smo učili u gimnazij

16. mart 2019, 12:00

I pad je let - sjećam se rekla mi je keva.

U to vrijeme bio sam zakovan za zemlju krila raširenih kao nikad do tada.

Umorila me Bosna. I ravnice i planine.

Želio sam da krstarim poput moćnog Albatrosa iz one Bodlerove pjesme što smo učili u gimnaziji.

Keva je to znala. Uvijek je znala šta se dešava sa mnom iako joj nikad nisam ništa govorio.

Majčinska intuicija valjda. Ne znam.

A stari. Uf.

Stari je tih dana samo pričao anegdote iz njegovih profesorskih vremena u Visokom koje sam čuo na hiljade puta ali sam ih uvijek pomno pratio kao da je prvi put. Imao je taj talenat naratora, osobe koju svi slušaju kada priča.

Kontam da to ima veze sa tim što je pročitao bar 2-3 hiljade knjiga u životu.

E, tih svojih priča se sjećao do detalja. Ali se ozbiljnijih životnih tema nije doticao.

On je takav. Navikli smo na njega.

Nikad ništa ne govori direktno već sve projektuje kroz ruske klasike, predstavnike francuske moderne ili naše romantičare. Valjda mu je tako lakše da komunicira. Ne znam.

A ja.

Ja sam bio u bermudskom trouglu - srce u Banjaluci, glava u Sarajevu, noge u Briselu.

Spreman da skočim sa letice svih strahova, izdržala ova moja krila ili ne.

 

I pad je let - sjećam se, rekla mi je keva!