Čime da napišem ljubavnu…
Perom iz krila galeba koji je davno preletio borove Perasta
Da ispod neke Sjeverne Vjetrenjače
svije gnijezdo
Dok meni smola lijepi isplakane oči
proklete na nesne
Tužne su takve pjesme
Tiho i s’ predumišljajem kao iglice bodu kožu
Prepune odlazaka od kojih trnu rime
Spuštenog pogleda sakrivam lice
I ne znam kom su sazvježđu dali tvoje ime
Tijesne mi ljubavi postale ulice
Svi mi zadaju temu
Za rub mjeseca kačim dušu svake ponoći
Pišem o ljubavi priučene riječi
I sve ih dugujem tebi poput nara raspuknute
Bajam da preživim nedostajanje
Kad mi pod ovim krovom više nema pomoći
I pišem pjesmu ljubavnu
Šaljem je s’ pečatom sedam mora
U njoj se zovem Ana i najljepše te molim
Prevari život, otključaj kavez
Otvori vrata na drugu stranu
I nemoj nikad sve što se mora
Ko još na kiši ostaje sam
Ne odlazi ljubavi s’ kolodvora
Tamo je zima
I poslije ove stanice ostaće prazne stranice
Pa neću imati s’ kim knjigu zagrljaja pisati
I ne pišem ja uopšte već tebe učim disati
Krilom se tvojim pokrivam
Dušu razotkrivam
I molim te, kao sve na svijetu
Nemoj više odlaziti
Divno moje pero u letu…
