Materijalizam 21 vijeka polako ali sigurno pobjedjuje i postaje ideal oko koga se vrti citav zivot pojedinca. Osnovni motiv je „steci“ i „potrositi“. Sve aktivnosti su usmjere ka sticanju potrosne vrijednosti, koja se nikad ne trosi u punom smislu te rjeci a nego samo kruzi iz ruke u ruku. Materijalizam i potrosacko drustvo idu jedno sa drugim i izmedju njih je neraskidiva veza. Kapitalizam kao ekonomsko uredjenje je izrodio potrosacko drustvo, a ono je stvorilo teoriju materijalizma u drustvenom pogledu. Ta teorija sada predvodi potrasko drustvo sa kojim zajedno u osnovi formira ono sto bi trebalo da bude moderno doba 21 vijeka, koje pociva sve manje na moralnim vrijednostima, jer ih doba sa takvom osnovom ne prepoznaje te vrijednosti kao takve.
Ponekad imam bojazan da negdje daleko izvan moga horizonta postoji neko ili nesto sto tezi ka tome da sve ono sto iskonski potice iz ljudskog bica, sve ono sto nije materijalno da pretvori u materijalnu stvar i stavi je u konzervu, udari etiketu, dopremi na policu kako bi pojedinac mogao da kupi taj osjecaj, raspolozenje ili razmisljanje koje hoce, i mirno ga trosi daleko od ociju koje ga posmatraju u svome domu. To je teznja materijalizma koji predvodi potrosacko drustvo , da od svakog napravi „zombija“ koji nema kad da misli i postavlja sebi kompleksa pitanja, niti da osjeca svoje postojanje u duhovnom smislu i drugom smislu. Nego da bude obican broj i statistika na necijem papiru i kao takav da bude potrosna roba u oku sa vrha piramide.
Pri tome, pojedinac je sasvim svjestan svoje pozicije, ali u njemu nema nikakvog poriva koji ga pokrece ka bilo kakvoj reakciji, on je zadovoljan dok god ima barem dio onog sto mu je neophodno da bude ravnopravan clan potrosackog drustva. Zbog toga je materijalizam najlakse nasao uopriste i najvise je zastupljen u visim slojevima , medjutim u poslednjih 20ak godina ozbiljno je prosirio uticaj i na srednju klasu. Materijalizam je otupio osjetila covjeka, drustvenu svijest i sve vise ga usmjerava ka izolaciji od okoline, ljudi i na kraju od samog sebe. Pojedinac koji pokazuje zelju za novim saznanjima, unapredjenju svoje licnosti a pogotovo onaj koji ima svoj stav koji nije na kalup isti u odnosu na drustveno prihvacen, nalazi na zid. Materijalno drustvo nije svjesno takve vrijednosti. Materijalizam je sa vrha prodro do pojedinca, a promjena mora da krene obrnuto, od pojedinca ka vrhu.
