Državni parlament ili u našem slučaju Narodna skupština je najveći i najvažniji organ u savremenoj demokratiji. Tu se donose zakoni, tu se raspravlja o najbitnijim stvarima u jednome društvu, tu se priča sa uvažavanjem sa dostojanstvom, tu se vode argumentovane rasprave. Tu sjede ljudi izabrani iz naroda da predstavljaju narod. Najugledniji, najsposobniji, najpamentiji, najkompetabilniji. Kada uđete u parlament bilo gdje u svijetu trebate se odnositi prema toj ustanovi sa poštovanjem. Dobro a sada da se iz svijeta vratimo u Republiku Srpsku. Da se iz ovih demokratija vratimo na domaći teren i da se vratimo na naš rijaliti program.
Juče je održana najvažnija sjednica u dosadašnjem sazivu Skupštine. Raspravljalo se o vitalnome nacionalnom interesu ili vitalnome republičkom interesu ili vitalnome sranačkome interesu. Ne znam, ne znaju ni oni u skupštini jer su koristili malo jedan izraz malo drugi, malo treći, da bi predsednica rekla ma boli mene briga za most i šta je to ja neću da bude preglasavanja. Znači raspravljalo se o nečemu što vjerovatno nećemo saznati šta je. Ali kako se rasrpavljalo? Tako da sam svako 3 minute doživljavao transfere blama. Zamislite poslovnik koji nema definiciju za člana predsjedništva i pošto nema definiciju on mu ne podleže. On je iznad njega. Izlazi za govornicu kada hoće, priča koliko hoće, priča šta hoće. Naziva poslanike kretenima, glupacima, propalicama, vrijeđa majku dvoje djece, nipodaštava doktora ekonomskih nauka redovnog profesora kako loše uči studente, odstupa od tačke dnevnog reda i tako dalje i tako dalje. I poslanici opozicije su kršili poslovnik ali su predsjenik Narodne skupštine i njegovi potpredsjednici uredno kontolisali to, prekidali ih, oduzimali riječ, davali opomene. A onda izađe veliki baja za govornicu i tajac. Bruka i sramota. Jad i čemer. I rečenica koja nas sve dobro zabrinuti se mogla čuti iz usta velikog baje, možete vi (opozicija) biti u pravu ali smo mi većina. Ne treba trošiti riječi na poslanike vladajuće većine svi znamo da su oni samo ruke za glasanje da nisu tu da bi razmišljali ili šta pričali, što je još tužnije. Tako je usvojen interes juče sa dvije trećine iako se o njemu najmanje pričalo i diskutovalo. Ali je interes usvojen.
Kaže se da uvijek može gore ali iskreno sumnjam da može. Narodna skupština je juče izgubila i zadnju trunku ugleda koju je imala. To je po ličnome mišljenju bila zadnja institucija Republike Srpske koja nije potpuno obesmišljena i osramoćena, ali ni ona nije mogla izbjeći svoje potonuće. Tužno. Toliko je krvi proliveno za te institucije a sada ih neka bagra uništava, Tužno.
