Politička zbilja u Bosni i Hercegovini nam mora biti jasnija ako imamo izraženo htjenje da mjenjamo društvo u kojem živimo, bosanskohercegovačko društvo. Stalno se spominje i uviđa kako bilo koja manja, ili veća promjena unutar društva i politike ne daje velike ili ikakve rezultate na sam način života, na samo življenje. Pričajući mnogo preciznije ovdje se kaže kako unutar našeg društva, sa dosadašnjim realnim izvođenjem politika bilo kakva promjena ne utiče mnogo na život. Već godinama, decenijama živimo isto, ili slično, a društveno-političke promjene se stalno događaju. Ja ovdje pričam o nesebičnosti koju moramo imati kao pojedinci unutar društva, odnosno o tome kako moramo mjenjati društvo, a pogotovo političku zbilju bez obzira što će i nakon svih tih promjena naš život, odnosno „moj život“ biti malo ili nimalo promjeljen. To nije neka velika spoznaja, ako se uzme u obzir da čak i kada čovjek postane politički funkcioner, čak i veći politički funkcioner, u njegovom životu u društvu, i tamo gdje obično „živi“, tu se uzima u obzir da se čak i u njegovom životu ništa bitno ne mjenja. Ovdje se isto tako priča i o postepenom vađenju iz dugogodišnjeg i društvenog, i političkog pada, naravno i velikog pada kvalitete života. Dakle mi kao društvo se moramo postepeno uzdizati i korak po korak sanirati stare probleme, paralelno s tim stvarati bolje uvjete za sadašnje i buduće izvođenje politike. Dakle kada shvatimo da se naš kvalitet življenja postepeno, ali jako sporo povećava i postaje bolji, nekada i jako sporo, shvatamo da trebamo sanirati sve ono što je naše društvo i naša politička stvar pretrpila, isto tako trebamo da stvorimo nove, pozitivne stvari. Kao da ja ovdje uviđam kako mi kao dio društva imamo odgovornost i šansu da urgiramo državi i političkom izvođenju, da urgiramo kako da rješava i naše, ali i političke probleme. Mislim koliko promjena moramo dati društvu, državi, učiniti ih za druge, učiniti drugima, da bi se naš život promjenio. Mislim ovdje se priča o individualno-kolektivnom odnosu, isto tako se i priča o motivima bilo kakve promjene, nekada smo u prilici da sugeriramo našim političkim djelovima društva i da im pomognemo da se desi promjena mnogo više nego što u tom momentu možemo pomoći sebi. To je ona stara historijska činjenica, da čak iako cijeli svijet promjeniš, tvoj život se neće moći tek tako promjeniti, čak će on u velikim paramterima biti bolji samo zato što si promjenio svijet, a ti češ i dalje manje, ili više živjeti onako kako si i živio i prije. Tu se uviđa pozitivna odvojenost društveno-političkih promjena i zbilje od načina života i samog života jednog pojedinca. Tu se isto tako uviđa da ako jedan pojedinac dovoljno kvalitetno i ljepo živi, da on može da odvojeno, bez negativnih međudjelovanja, djeluje na društveno-političku zbilju i bez obzira na to kako njemu i njegovom životu neće biti puno bolje, on i dalje neprestano djeluje na društvo i politiku. On to i dalje naravno želi da radi. S tim shvatanjem se otvaraju mnoga vrata, ali sa tim shvatanjem treba i da dođe do odvažnosti da onog momenta kada doista shvatiš da živiš normalno i dobro, da onda shvatiš kako možeš da neprestano pomažeš i radiš na društvenim promjenama, a isto tako da iskoristiš sve svo kapacitete da djeluješ i na samu politiku. Mislim svaka naša pozitivna ideja, bi pomogla svakom našem normalnom političaru, i ako nigdje drugo on bi je uvrstio u svojoj glavi kao nešto na čemu bi se trebalo raditi, naravno alata za djelovanje na politiku je napretek. Bit je iskoristiti ih i shvatiti kako svaki građanin jedne države ima puno pravo da djeluje i participira u političkim promjenama, ja kao građanin ove zemlje, ako bilo kada budem imao dobru ideju, jako ću se potruditi da ta ideja zaživi, jer će i mojoj zemlji i drugim građanima biti imalo bolje zbog te ideje. To je bit građanstva, i građanske države, to je ono što je i gradi, to je ono što joj treba da bi bila građanska država, to je i ono što meni treba jer sam odgovoran građanin.
Alen Delić
