SLIKA 1. Americki automehanicari su skupi, pa mi je auto popravljao nas covjek u dvoristu kuce. Platim mu nakon obavljenog posla, pa odemo u obliznju kafanu na pice. Za stolom pored nas sjede neki momcici, Amerikanci. Jos su zgoljavi i slabasni, u ranim dvadesetim, jos se nisu razvili i ojacali. Ja tada bijah u kasnim tridesetim, automehanicar u kasnim cetrdesetim, visok, krupan, sa pivskim stomakom u koji bi stala sva tri momcica za susjednim stolom. Mladici su veseli, popili su koju vise, popili smo i mi, smiju se, masu rukama dok pricaju, i u jednom momentu jedan od njih slucajno rukom udari flasu piva, flasa doleti do naseg stola, razbi se i uprska automehanicara. On ustade, pijano se u dva-tri koraka odgega do njihovog stola, uhvati mladica koji je nehotice razbio flasu za uho, povuce ga prema gore stiscuci mu uho prstima toliko da su momku oci zasuzile od bola, unese mu se u lice i rece (na nasem, naravno):"Na koga ces ti prosipati pivo keru jedan, majku ti tvoju ..bem." Mladici isprepadani pobjegose iz kafane. Ja platih pice i odoh bez rijeci. Kad mi se auto sljedeci put pokvarilo odvezao sam ga u skupu americku automehanicarsku radionu.
SLIKA 2. Ostrvo je veliko, siroko i dugo, nenaseljeno, obrubljeno pjescanom plazom na koju se nadovezuju livade prosarane sumarcima, taman toliko gustim da naprave hlad koji pruza kakvu-takvu zastitu od tropske vreline. Sjedim u sparnom hladu, odmaram od plivanja citajuci knjigu. Povremeno prekinem citanje i lijeno i nezainteresovano pogledam sta se desava oko mene. Privuce mi paznju dim. Nije toliko gust da bi dolazio od pozara, ali je ipak neuobicajen za lijeno avgustovsko nedjeljno popodne na ostrvu. Ostavih knjigu i krenuh u pravcu dima, ne znam zasto. Podaleko je, hodao sam mozda i desetak minuta dok najednom ne cuh zvuke harmonike. Isprva pomislih da mi se ucinilo, ali zvuk je sa svakim korakom postajao sve jasniji. KOLO. Kolo koje igraju Bosanci na floridskom ostrvu oko polovine metalnog bureta u kojem je nalozena vatra na kojoj se pece janje, iz koje kulja dim koji me je doveo ovamo. Harmonikas je u centru kola, pored janjeta. Igraci poskakuju veselo u kupacim gacama i kostimima, znoj frca na sve strane, tresu se pivski stomaci, trese im se i gore i dole (zavisi je l' musko il' zensko sta se trese).
SLIKA 3. Lezim na peskiru prostrtom po vrelom floridskom pijesku, pod suncobranom koji i ne pruza bas neki zaklon od julskog sunca. Prijatno umoran poslije plivanja, omamljen sparinom tonem u san. Odjednom mi se ucini da cujem promukli glas kako pjeva:"Grana od bora / pala kraj mora / hej Marice, mlada krcmarice / daj nam vina daj..." U prvi mah odbacujem mogucnost da neko stvarno pjeva bas ovu pjesmu bas na ovoj plazi, ali onda prenut iz polusna otvaram oci, ustajem, prilazim vodi i gledam oko sebe. Pedesetak metara od obale pluta dusek, na njemu lezi covjek i nastavlja pjevati kao da je sam na svijetu: "Ne kupuj mi ti / ne trebaju mi / Imam oca / na moru trgovca / kupice mi on." Voda izmedju mene i pjevaca puna je kupaca koji ne cuju pjesmu, ne primjecuju ni njega ni mene.
SLIKA 4. U teretani sam sa poznanikom. Primjecujem oko jedne sprave za vjezbanje tri ogromna bodibildera, napumpana steroidima, pricaju engleski, glasno, oni su kraljevi teretane, ocigledno Amerikanci sva trojica, nimalo stranog naglaska ni kod jednog. Klimnem glavom prema najkrupnijem i velim:"Damire, pogledaj onoga, k'o Arnold." Damir odgovara, glasno posto u teretani naravno niko ne razumije bosanski:" Ma kakav on, ja bih ga razbio k'o od sale." Bilder se okrenu, pridje nam smrknut, nadvi se nad nas i rece krajiskim naglaskom:"Haj' probaj!" Onda opusti misice, nasmija se glasno, pita odakle smo, veli on je iz BIhaca. Kasnije smo cesto trenirali zajedno. Bilo je to prije desetak godina. Danas je Biscanin bilder pacijent u bolnici u kojoj radim, pokusava ojacati dovoljno da moze ponovo hodati. Steroide kojima je pumpao misice je mjesao sa heroinom, smrkao kokain prije treninga, nakon treninga se opustao uz dzoint i tablete. Popijemo kafu skupa svako jutro i pricamo o Uni.
