Budućnost je u nama

Budućnost je u nama

Piše: Zemlja je moj dom

Neki dan naletim na intervju sa gradonačelnikom Istočnog Sarajeva Nenadom Vukovićem koji je dao za njemački Spiegel, a prenesen na info portalu Katera.news iz pomenutog grada. Kao stanovnik grada, redovno pratim taj portal, koji uzgred budi rečeno svoj sadržaj objavljuje na ćirilici. Što je super, jer ćirilica je za mene jedno zaista lijepo pismo kojeg niko ne treba da se stidi niti da bježi od njega, već bi u pravopisu nastavnog plana i programa u Federaciji trebalo da bude više zastupljen, jer ima istine u onoj da vrijediš onoliko koliko znaš, a jedno pismo više za naučiti, njime se koristiti nikada nije na odmet, može samo koristiti intelektualnom i životnom razvoju osobe. Ipak, ćirilica nije tema ovog teksta, nego ono što je gosp. Vuković rekao, a to je da (ovdje ću parafrazirati) se nikada nećemo usaglasiti ko je počeo rat, ko je krivac, a ko prava strana, nego da svi moramo raditi na zajedničkoj i boljoj budućnosti sviju nas. Ja, kao stanovnik Sarajeva i Istočnog Sarajeva, pripadnik naroda koji je u jednom gradu većina, u drugom manjina, apsolutno podržavam riječi gosp. Vukovića i jedan veliki plus od mene za te njegove riječi. Ta njegova izjava se najviše odnosila na saradnju sa gradonačelnikom Sarajeva Abdulahom Skakom. Iako moj prezir prema stranci iz koje dolazi Skaka eksponencijalno raste svakim danom (uostalom kao i prema svim strankama), smatram da je za svaku pohvalu ono što je uradio u proteklom periodu, pogotovo što se tiče trebevićke žičare i samo oni koji u svemu traže nešto loše mogu smatrati da to nije od nekog prevelikog značaja. Dva susjedna grada će dogodine zajednički organizovati omladinsku Olimpijadu, što je opet veliki plus za ova dva čovjeka. A sada da se opet vratim na budućnost. Svakom iole normalnom čovjeku je jasno da bez zajedničke saradnje nema napretka ni u kojem domenu i da samo tako možemo nešto postići. Gledano geografski, oba Sarajeva su samo tačkice u moru svjetskih gradova i samo zajedništvom mogu da doprinesu boljitku svih svojih građana. Pružena ruka ka Rusiji ili Turskoj neće nikoga nahraniti. Isto kao što neki misle da će Amerikanci nešto uraditi. Hoće, ako imaju od toga koristi. Pa oni se ne mogu usaglasiti sami sa sobom, ko su, šta su, odakle su, gdje idu, kamoli da nekome pomognu. Dakle sami smo, na svom. Više nam i ne treba. Zar nije vjekovima na ovim prostorima najvažniji bio komšiluk? Ljudi su govorili da kada kupuju kuću ili zemlju, ne kupuju samo to, kupuju i komšiju. Ako je komšija dobar, svima je dobro. Nesretne 90-te su to poremetile, ali ja sam vječni optimist i mislim da opet može i mora tako biti. Možda se nekada nećemo složiti u svemu, nećemo koračati jednakim koracima, ali kao i u svemu, istina je negdje na sredini puta. A sredina je ravnoteža koja pokreće život i pravilan balans je tajna uspjeha. Neka naš uspjeh budu dobri komšijski odnosi, pomoć u nevolji, negledanje u prošlost nego sigurni koraci u budućnost. Jedni sa drugima, jedni uz druge.

Komentari na blog (0)
 

Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.