"Sva Anđelinina djeca"( Bolje je skrenuti s teme)

Piše: Namcor

"Sva Anđelinina djeca" ili bolje da skrenemo s teme je inače taktika medija sa ovih prostora da bi se skrenula pažnja čitatelja sa stvarnih i realnih problema u društvu. Prezentiranje senzacionalističkih vjesti o nekim svjetskim ali i domaćim zvjezdama, oduvijek je bilo privlačan način kako privući širu publiku ali isto tako i dobar način zavaravnaja iste. 

Što bih ja kada otvorim popularne portale koji su mi dostupni čitala nadugo i naširoko vijesti ili obrađene teme koje se u suštini stvarno tiču mene i mojih životnih i egzistencijalnih potreba čitala to, ne lakše je čitati o šljokicama, izlascima ili instagram fotkicama zvjezda i zvjezdica. na taj način pobjegnem od stvarnosti i grube realnosti koja me čeka čim izadjem sa nekog od tih portala i osvrnem se oko sebe. A stvarnost oko mene nije nimalo blistava, privlačna niti senzacionalna kao izlazak Anđeline s djecom u šetnju. Navodim Anđelinu kao primjer, ali lako se može uzeti i bilo koji primjer plasiranja vijesti iz šou biznisa samo da bi se svijet koji to čita zabavio na kratko informacijama koje ih uopće ne tiču.

Oduvijek je postojala doza privlačnosti da čitamo o nečemu nama nezamislivom, ali ovo nije samo način da se iskoristi slobno vrijeme, ovo je također i način da ljudi zaborave gdje su i šta ustvari mogu napraviti da bi im bilo bolje jer novinarstvo i dobre priče, kao i one kritičke su oduvijek podsticale ljude na akciju i na rješavanje problema. Nažalost, malo je čitalaca koji su danas spremni na akciju, njihova najžešća akcija je uključiti se u komentare na forumiima ili ispod vijesti i objava. Da li će iko od tih komentatora zaista poduzeti nešto od toga što priča -  ne bi se reklo. 

Otvorim portal, letimice pregledam vijesti i zastanem na nekim nebitnim vijestima, a preskočim one koje me se tiču. Tako funkcioniše mozak većine današnjih čitalaca. Pogotovo u vrijeme kada na mobitelu usput nešto čitamo dok čekamo u redu ili u čekaonici. Ne mogu, a da se ne upitam zašto su životna pitanja, vijesti o ekonomiji, cijenama namirnica, obrazovanju, zdravstvu, uvijek negdje u nekom ćošku na portalima? Zašto i kada nas nešto "bode u oči" i dalje ne vidimo to, već nešto što na slici izlgeda ljepše? Ima tu i psihologije i koječega. ali ima i uređivačke i dizajnerske politike koja tjera da to sve skupa izgleda tako "fensi" i senzacionalno. Cilj je oduvijek bio privući čitaoce, publiku. Rijetko kome je cilj nekoga nešto naučiti, zainteresovati, pokazati nešto korisno i novo (čast izuzecima), ali i oni najveći i najčitaniji prije ili kasnije podlegnu taktici : "Sva Anđelinina djeca" i time dobiju novu publiku jer ljudi su umorni od loših, realnih i tužnih vijesti. 

Predlažem da oni koji još uvijek nisu izgubili smisao za važno idući put kada budu listali vijesti na nekom portalu malo bolje pogledaju ispod, pogledaju u ćoškove i na ona mjesta gdje se kriju naša djeca, naši stvarni problemi i naše frustracije. Mošda, ali možda ipak neko odluči poduzeti neku akciju jer pročita neku informaciju koja ga se tiče daleko više od "Anđelinine djece". 

Komentari na blog (0)
 

Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.