Naša bajka se zove “Youth for Peace”.
Jeste, Youth for Peace je jedna velika bajka. Youth for Peace je Bosna i Hercegovina. Youth for Peace je učitelj. Youth for Peace je zabavljač. Youth for Peace je humanista. Youth for Peace je revolucionar i pjesnik. I iznad svega Veliko dijete.
Veliko dijete koje se nikada nije uklapalo u sivilo današnjeg vremena. Veliko dijete koje uči djecu da se ne uklapaju. Veliko dijete koje pokazuje emocije. Veliko dijete koje potiče djecu da izražavaju emocije. Veliko dijete koji svu toplinu i ljubav djeci daje kada najviše treba. Nekonvencionalno i do kraja. Veliko dijete koje svoju nadu dijeli sa djecom koja nadu trebaju. A zauzvrat od druge djece dobija osmijeh – iskren kao što dijete može biti iskreno, dobija sreću – veliku da zagrli Sunce, dobija zadovoljstvo – veliko kao okean.
Ovaj put pišemo o jednom svježem druženju koje je organizirala organizacija Youth for Peace u saradnji sa Caritasom Italianom. U periodu od 8. do 13. januara 2017. godine, u hotelu „Damis“ na Palama održali smo zimski kamp koji je nosio naziv „Čuvam sebe, čuvam druge“. Kamp je okupio 27 učesnika iz JU Doma za djecu bez roditeljskog staranja Bjelave, te djecu koja dolaze iz socijalno ugroženih obitelji sa područja Sarajeva, Istočnog Sarajeva, Kiseljaka, Kreševa, Odžaka i Prijedora. Okvirna tema kampa bila je sigurnost, a u okviru ove teme djeca su imala priliku da slušaju o trgovini ljudima, sigurnosti u saobraćaju, sigurnosti na internetu, o načinima samoodbrane te načinima reagovanja u situacijama kada smo ugroženi. Pored ovih tema učesnici su tokom jednog dana uživali u školi na drugačiji način, iako su na raspustu, ali smo se trudili da im dočaramo školske sate na zabavan način. Kako bi cijeli kamp bio ispunjen i zanimljiv, prisutni treneri Youth for Peace-a su se pobrinuli i za večernji program, pa su tako organizovane večernje igre, kino, te zabava za posljednju noć kampa.
Neka vam ovaj video snimak prenese veselu atmosferu sa kampa: https://vimeo.com/200496671
Dakle, riječ je o projektu koji se odvija već petu godinu zaredom, koji nosi naziv „Sretan život“. U toku godine, imamo po dva kampa sa djecom, a to su ljetni i zimski kamp. Pored tih kampova, dvaput godišnje imamo jednodnevna druženja sa našom veselom djecom gdje im pružamo priliku da iskoriste taj dan za dodatno druženje i upoznavanje, ali naravno i da nauče nešto novo od svojih vršnjaka i trenera. Na kamp redovno dolaze djeca koju mi, treneri, pratimo od prvog dana rada sa njima, pa sve do danas. Sa tom djecom smo stalno u kontaktu, pomažemo im u svakodnevnim školskim, ljubavnim, prijateljskim problemima sa kojima se susreću. Trudimo se da im zaista budemo neki oslonac. Naš projekat nosi naziv „Sretan život“ upravo iz razloga što smo kroz ovih 5 godina radili sa njima na tome da teže ka sretnom životu, ka zdravom razvitku da bi sutra postali sposobna i odgovorna osoba kao dio društva. Jednog dana kada budu dio tog zrelijeg društva, očekujemo da će im ove teme koje obrađujemo sa njima pomoći kako bi uistinu bili nositelji promjena. Također ih ohrabrujemo da i oni budu aktivni mladi ljudi, da se neformalno što više educiraju kako bi proširili svoje vidike, kako bi upoznali druge ljude i bili otvoreni mladi ljudi koji su željni znanja.
Jedna od učesnica kampa tvrdi ovako:
„Od prvog susreta sa učesnicima i trenerima, koji su ujedno osnivači i lideri ove organizacije, a samim tim i kampa, shvatila sam da ovo druženje neće biti monotono. Zanimljive svakodnevne radionice u svakom učesniku bude onu skrivenu maštu i znatiželju, te želju za ispoljavanjem ideja i kreativnosti u sivilu našega običnog života. Što je najvažnije, upoznala sam nove ljude u čijem prisustvu sada osjećam veliku bliskost i povezanost. Stvaraju se prijateljstva za život, neraskidive veze povjerenja i različita zanimljiva iskustva koja su apsolutno nezaboravna. Od velikog je značaja sama činjenica da su naši treneri naši prijatelji već od prvih zajedničkih trenutaka, uvijek puni podrške i zanimljivih priča, uvijek spremni oraspoložiti svoje štićenike. Nakon mog prvog kampa, nestrpljivo sam iščekivala kampove koji slijede kao i ljude koje sam tamo susrela. Svaki novi kamp donosi nova saznanja, neka nova poznanstva i potpuno nove utiske. Iz kampa u kamp vrijeme jača nit koja nas povezuje u jednu cjelinu, cjelinu prijatelja. Ne treba se žalostiti zbog onoga što nemamo, već se trebamo veseliti zbog onoga što imamo. Osim prijateljstva pružena mi je mogućnost putovanja, upoznavanja mnogih prirodnih ljepota, povijesnih spomenika, te kulture življenja drugih naroda. Oduvijek sam bila učena da bogatstvo društva leži u raznolikosti vjera, načinu života, tradiciji, nacionalnosti, a prije svega međusobnom slaganju i poštivanju. Naša prava nacionalnost je čovječanstvo. Na putovanjima u inostranstvo sam se susretala sa ljudima koji govore drugim jezikom, imaju različita vjerovanja te drugačiji način života. Uvjerila sam se da smo svi isti unatoč svim tim razlikama, te da su mržnja i predrasude potpuno bespotrebni. Jedina podjela među učesnicima je na veliku i malu grupu. Dalje od toga, granice ne postoje. Obje grupe djeluju u harmoniji, ali onaj tko je u harmoniji sam sa sobom može postići sve. Nezaustavljivi smo!“ R.K.
Ponekad emocije nadvladaju i veliko dijete plače zajedno sa ostalom djecom. I suze tada imaju drugačiji ukus. Suze koje imaju ukus iskrenosti, prijateljstva. Suze koje imaju ukus nemira. Njegova djela su djeca koji jurišaju naprijed, njegovi junaci su djeca koja se zajedno sa njim oplemenjuju, postaju dobri ljudi, postaju junaci iz bajki i postaju oni koji će sa velikim djetetom postati jedno tijelo. I baš kao i ovaj rastanak, rastanci su uvijek teški. Kao onih godina, kada se na ulici skakalo po kredom nacrtanim kvadratima, igrajući se “škole” i golovima koji su smetali automobilima, kada bi padao mrak i kada bi se druženje završavalo.
Rastanci do sljedećeg puta. I tako opet. I tako iznova.
Autori teksta: Treneri Youth for Peace-a