Srednji sin Husein taj dan se vratio iz Zenice. Pretprošlog četvrtka. Donio je pun ruksak nekakvih knjiga i po jednu zastavu Turske i Bosne i Hercegovine. Tog jutra krenuo je u sklopu obaveznih nastavnih aktivnosti kao jedan od 6.000 u zeničkoj Areni prisutnih dječaka i djevojčica koji u školi uče turski jezik. Ne razmišljajući uopšte na šta će izaći taj dan u zeničkoj Areni dopustio sam djetetu da ode. Dopustio i napravio grešku.
Jedan drugi Husein, onaj Smajlović, gradonačelnik Zenice imao je već pripremljen teren i scenarij. Samo mu je trebalo dovesti 6000 trinaestogodišnjaka da kliču, mašu zastavama, e kako bi se u njemu probudila asocijacija bosansko-hercegovačkog suvereniteta kojem Smajlović reper vidi u borbi za turski suverenitet.
Bosna i Hercegovina može dosta naučiti od ovog primjera, rekao je taj dan Husein Smajlović, zenički gradonačelnik. Čini se, dodao je on, posljednjih godina, da je naša suverenost pod znakom pitanja, da poslovima naše države upravljaju iz drugih centara. Smajlović ne prestaje u ekstazi pred 6000 mališana nizati, pa kaže i zaključuje ovo: Stavljeni smo na tračnice kojima nije moguće voditi samostalan život. Tako i još gore izgledalo je u godinama borbe za turski suverenitet.
Jedan treći Husein, kapetan Gradaščević danas bi se postidio svog imenjaka i zeničkog gradonačelnika, a onog mališana iz Hercegovine s početka ove priče držao bi, zbog opreza i mudrosti, na oku. Ovakve poruke iz Zenice i ovakva najgrublja zloupotreba i indoktrinacija djece u najperfidnije i najpodmuklije svrhe odavno na ovim prostorima nija zabilježena.
Kao čovjek čije je dijete izmanipulisano, jer sam u ovom pokvarenom cjelokupnom društvu i sam izmanipulisan zbog svoje ležernosti i pomalo naivnog povjerenja u nakaradan obrazovni sistem države Bosne i Hercegovine dužnost mi je i obaveza da reagujem. Pozvat ću na odgovornost zeničkog gradonačelnika zbog kršenja prava djeteta koje se ne smije po svim Konvencijama i zagarantovanim pravima zloupotrebljavati u podle političke svrhe.
Pokušao sam pomoć zatražiti u svom esnafu, među bivšim kolegama i kolegicama novinarima, putem Facebook profila zavapio i kriknuo koliko me glas mogao ponijeti i reakcija je izostala. S jednim izuzetkom. Javio se samo kolega Amer Tikveša koji piše za Školegijum i koji je napisao odličan tekst pod naslovom Kud svi Turci … Ukoliko izostane reakcija domaćih institucija na skandal od pretprošlog četvrtka, sa slučajem ću upoznati Ured ombudsmena za prava djeteta od kojih ću tražiti da u slučaj uključe i UNICEF.
Ako je dijete biralo da uči jedan bogat i kapitalan jezik kakav je turski, onda se roditelje moralo upoznati sa stvarnim razlogom odlaska djece u Zenicu. Da sam kojim slučajem znao šta se krije iza, po nastavnom programu obaveznog odlaska djeteta taj dan u Zenicu sina bih ostavio kući na vlastitu odgovornost. Ovako su ga uvukli u nešto jako opasno, podlo i zlonamjerno. To dijete nije zaslužilo i zbog toga neko mora odgovarati.
Šta djeca imaju sa suverenitetom Turske i njenim praznikom? Turske, izrasle iz Osmanske imperije koja je prva oduzela suverenitet bosanske države. Na to pitanje će mi morati odgovoriti Husein Smajlović, i to javno, ako bude potrebno i na Sudu za ljudska prava i prava djeteta. Ne pomaži Huseine Smajloviću suverenitetu države Bosne i Hercegovine na ovakav način. Ne pomaži molim te jer tako pomažeš da i taj klimavi suverenitet kako ga doživljavaš sam od sebe padne. I ne prizivaj poređenja s Turskom, ne pred djetetom. Dosta je više bilo i turčenja i palčenja.
Doturčilo je više! I dopalčilo!