Foto: Buka
Sanjin Sinanović, jedan od rijetkih zviždača u Bosni i Hercegovini, borbu protiv korupcije u državnoj instituciji u kojoj je radio započeo je 2017. godine, kada je prijavio niz koruptivnih radnji koje je primijetio. Tada je počeo pakao u njegovom životu, a umjesto nagrade, kontinuirano je kažnjavan.
„Dobio sam šest disciplinskih postupaka sa deset optužnih tačaka. Kao sankcije tih disciplinskih postupaka dobijam umanjenje plate, degradaciju na dva niža radna mjesta, suspenziju i na kraju otkaz sa radnog mjesta. Presudama Suda BiH ja sam nedavno vraćen na svoje radno mjesto i započeo sam opet rad u instituciji u kojoj sam radio“, kaže Sinanović.
Sudski proces u trajanju od tri godine ga je poprilično umorio, ali i izolovao jer većina uposlenika radije ćuti kada primjeti korupciju i kriminal nego što o tome govori. Jedan od uzroka prećutnog odobravanja korupcije je i nepovjerenje u institucije i loši zakoni koji ne uspijevaju zaštititi prijavitelje korupcije, odnosno žviždače. I pored svega Sinanović poziva građane da prijavljuju korupciju jer iz njegovog slučaja, borba može biti teška, ali i uspješna.
Ko su uzbunjivači/zviždači i kakav je njihov status?
Prema definiciji sa zvanične stranice Agencije za prevenciju i borbu protiv korupcije BiH (APIK) uzbunjivač je lice zaposleno u institucijama Bosne i Hercegovine koje zbog opravdane sumnje ili okolnosti na postojanje korupcije u bilo kojoj instituciji Bosne i Hercegovine u dobroj vjeri podnese prijavu odgovornim licima ili institucijama u skladu s Zakonom o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju u institucijama Bosne i Hercegovine.
APIK na svojoj stranici poziva na prijavljivanje korupcije, uz navođenje podataka da bi 43% uposlenika u institucijama BiH prijavilo korupciju, ali Sinanović kaže da zviždači nisu zaštićeni te da su najugroženija kategorija u BiH. Njegovo iskustvo kaže da u Bosni i Hercegovini niko ne voli prijavitelje korupcije, i niko ih ne štiti.
„Moramo biti i prijavitelji korupcije i istražitelji, moramo sami pribavljati dokaze, sami plaćati određena vještačenja. Na kraju vidimo da smo se izgubili u tom nekom sistemu jer nas niko ne želi“, kaže sagovornik Buke.
Foto: Sanjin Sinanović
Nezadovoljan je radom institucija kojima je primarni posao borba protiv korupcije, na prvom mjestu Agencije za prevenciju i borbu protiv korupcije BiH.
„Ja sam se istoj obraćao pet puta i nisam uspio zvanično dobiti status zviždača četiri puta, uz navode da nisu sigurni u moju dobru volju, a peti put, kako je već nastupila mjera otkaza, samim tim. da dobijem status zaštićenog prijavitelja korupcije, ne bi imalo nikakve svrhe“, priča Sinanović.
Zakoni ne štite zviždače
I oni zviždači koji su dobili status zaštićenog prijavitelja korupcije, dodaje Sinanović, nisu dobili zaštitu, već otkaz.
„Najveću odgovornost snose pravosudne institucije, prije svega tužilaštvo, koje treba bez straha da. se obračunaju sa kriminalcima unutar institucija. Ne smiju biti zaštićeni oni koji rade kriminal i korupciju, bez obzira ko su“, uočava Sinanović.
Njegova advokatica Senka Nožica za Buku kaže da u BiH nema posebnih zakona koji štite zviždače. Činjenica da je prijavio korupciju nije ga zaštitila, već dovela do otkaza. Pravnu bitku protiv poslodavca je ipak dobio.
„Ali ne zato što smo koristili zakone koji štite zviždae, nego zato što smo koristili pozitivne propise koji regulišu radno pravnu oblast. Na kraju se ispostavilo da je on bio upravu, da je dobio sasvim nezakonit otkaz. Njegova borba je sasvim bila borba zviždača, ali ni na koji način u postupku koji je vođen on nije bio štićen propisima koji bi regulisali tu oblast za žviždače“, kaže poznata sarajevska advokatica za Buku.
Pojašnjava da se žviždači moraju braniti drugim, a ne zakonima koji ih štite kao posebnu kategoriju.
Tamo gdje postoje zakoni, oni su loši
Zaštita zviždača u BiH je, kao i većina drugih regulativa, podijeljena na više nivoa. Zakon u Federaciji BiH ne postoji, u Republici Srpskoj zakon je na snazi od 2017. god., a na nivou BiH već 12 godina. No, zakonska rješenja su loša, neučinkovita i u praksi ne štite zviždače.
Izvještaji organizacije Transparency International (TI) govore da je Agencija za borbu protiv korupcije, koja je zadužena za borbu protiv korupcije u državnim institucijama, od 2014. do 2022. godine, zaprimila 33 prijave. Samo jedna trećina prijavitelja je dobila zaštitu. TI na godišnjem nivou zaprimi veći broj prijava nego što je APIK zaprimio za osam godina.
„Samo podatak da se više prijavitelja korupcije obraća medijima i nevladinim organizacijama nego što to rade prema državnim institucijama dovoljno govori i o stepenu povjerenja svih onih prijavitelja korupcije odnosno lica koja imaju saznanja o korupciji neposredno u svojoj okolini, ali i o manjkavosti ovih zakona“, kaže za Buku viši istraživač i saradnik za pravne poslove Transparency Internationala u BiH Damjan Ožegović.
Jedan od najboljih primjera da i postojeći zakoni nisu dobri je slučaj uposlenika Uprave za indirektno oporezivanje kojeg nije zaštitio ni status zaštićenog prijavitelja koji mu je dodijeljen.
„,Međutim, nisu otklonjene štetne radnje koje je to lice trpjelo. Protiv njega su provedena tri ili četiri desciplinska postupka koja su na kraju rezultirala otkazom. On to sve pokušava da pobije na sudu, međutim, APIK mu nije pružio nužnu zaštitu koju je trebalo da pruži svim prijaviteljima korupcije, budući da je APIK tumačio njegovo prijavljivanje da nije u dobroj vjeri“, dodaje Ožegović.
Tako prema zakonu nije dovoljno da imate saznanja o korupciji, već da je prijavljujete u dobroj namjeri.
„APIK će, na osnovu prijave uzbunjivača podnesene u dobroj vjeri, dodijeliti status uzbunjivača licu u roku 30 dana od dana obraćanja APIK-u za dodjelu statusa uzbunjivača, bez obzira na to da li su štetne mjere nastupile ili se samo sumnja da bi se one mogle desiti“, navodi se na stranici APIK-a.
Foto: Damjan Ožegović
Ova odredba se čini besmislenom, jer bi se institucije trebale baviti provjerom navoda o korupciji, a ne motivima prijavitelja.
„Zaista nije bitno zašto to lice prijavljuje, sa osvetničkom namjerom, sa dobrom ili slično. To nije ni bitno i to dovoljno govori o manjkavosti ovog zakona“, kaže Ožegović.
Kada će Federacija dobiti svoj zakon?
Ožegović smatra da je situacija puno alarmantnija u Federaciji BiH u kojoj zakon ni ne postoji.
„Budući da Federacija zapošljava najveći broj radnika u državi, za većinu radnika u BiH ne postoje nikakvi mehanizmi zaštite ukoliko bi se odlučili da prijave korupciju u svojoj nepsorednoj radnoj okolini“, upozorava Ožegović.
Zastupnik u Predstavničkom domu FBiH Dragan Mioković u januaru je podnio inicijativu da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine dostavi u parlamentarnu proceduru prijedlog federalnog zakona o zaštiti prijavitelja korupcije.
Za Buku kaže da će on i stranka iz koje dolazi (Naša stranka) insistirati na izradi i usvajanju ovog zakona.
„Zakon je izuzetno važan iz najmanje dva razloga: prvi, što će na taj način promovirati učešće svakog od nas u borbi protiv korupcije i drugi, što će se tim zakonom, vrlo jednostavno, pružiti zaštita ljudima koji se odluče da prijave korupciju. U proteklih nekoliko godina imamo više slučajeva u kojima su ljudi brutalno stradali kada su se usudili da prijave korupcije, u smislu da su ostali bez egzistencije i bilo kakve zaštite“, kaže Mioković.
Hoće li proces pristupanja EU poboljšati status zviždača?
Nakon što su intenzivirani koraci ka približavanju BiH ka EU, država će sve više morati usklađivati svoje zakone sa pravnom stečevinom Unije. Tamo su zviždači posebno zaštićeni od decembra 2021. godine, Direktivom o zaštiti zviždača. Posebna zaštita odnosi se na zaposelene u brojnim sektorima, među kojima su javna nabavka, finansijske usluge, borba protiv pranja novca, sigurnost proizvoda i prometa, nuklearna sigurnost, javno zdravlje, zaštita potrošača i zaštita podataka.
Direktivom se nalaže uspostavljanje sigurnih kanala prijave korupcije u javnim i privtnim preduzećima, ali i visok nivo zaštite od osvete odnosno progona, zastrašivanja i otkaza.
„Kada je uopšte u pitanju borba protiv korupcije, to je jedan od prioriteta EU, međutim, unapređenje i zaštita prijavitelja korupcije bi trebalo da budu posebno izdvojeni kao jedan od prioriteta, budući da borba protiv korupcije u svakoj državi počiva upravo na inicijalnim prijavama, saznanjima koja mogu imati samo lica iz tih krugova gdje se korupcija dešava, budući da je korupcija takva radnja koja se dešava između dva ili više lica, ali daleko od očiju javnosti“, kaže Ožegović.
U posljednjem Izvještaju Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine navedeno je da na putu ka EU država treba „poduzeti odlučne korake za jačanje prevencije i borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala.“
Da borba protiv korupcije mora biti prioritet i da se primarno moraju zaštititi zviždači, svjedoči i podatak APIK-a prema kojem je čak 52,1% uposlenih u institucijama BiH primijetilo korupciju. Prema podacima Agencije za državnu službu, u institucijama BiH zaposleno je skoro 4.000 osoba, a korupciju je za osam godina prijavilo samo njih 33. U prevodu, samo 0,8% osoba koje su primijetile korupciju su je i prijavile.
