Čim obavi mnogobrojne radove na porodičnoj farmi nadomak Gradiške, Milena Erceg se lati foto-aparata i njime počinje bilježiti život i trenutke koji pored većine nas prolaze neprimijećeno.
Ogromne ljubavi prema fotografiji Milena je postala svjesna tek nakon požara u porodičnoj kući, kada su zauvijek izgubljeni svi albumi sa dragim uspomenama, pa i čitava kolekcija starih fotografija, koje je godinama brižljivo skupljala i čuvala njena baka.
Nakon toga, Milena se priključuje fotosekciji u školi, a ubrzo joj otac kupuje analogni fotoaparat "Smenu". Od tada počinje bilježiti život i trenutke koji pored većine nas prolaze neprimijećeno.
Fotografije su, kako kaže Milena, bile i ostale neprocjenjiva vrijednost kao zapisi, svjedoci jednog vremena koje se neće vratiti.
A kroz fotografije Milena želi posmatraču približiti život onakav kakav jeste, bez režiranja, uljepšavanja ili namještanja scene. Smatra da u današnje vrijeme toga imamo i previše. Stoga i ne čudi što posebno voli fotografisati djecu, oni su joj, ističe, najslađi pred objektivom, sa stvarnim emocijama, bez namještanja i poziranja, bez maski.
“U današnje vrijeme je prava eksapnzija što se tiče fotografije . Na većini njih se vidi režija, scenario, vidi se nešto osmišljeno unaprijed ili prikazano na što ljepši način. Nema mnogo realnosti i stvarnosti, nema mnogo onog što u stvari jeste oko nas. A ja volim realnost i zato ljude fotografišem onako kako ih zateknem u nekom momentu, slučajno i bez namještanja. Pokušam, zapravo, kroz fotografiju samo prenijeti njihov život, onakav kakav je zaista, bilo da je u pitanju neka radnja ili portret. Takođe, dio fotografije čini i posmatrač iza objektiva. Ja, a tako pretpostavljam i ostali, imam svoje životne priče i razne emocije, a to što ih prenesim na fotografiju je vjerovatno zbog toga što prepoznajem neki dio preživljenih emocija u onom što posmatram kroz objektiv”, objašnjava Milena, koja pored fotografija ljudi, često bilježi uhvaćene trenutke nekog jutra na Savi, u selu, u prirodi uopšte.
Milenin izbor je analogna fotografija i uglavnom se sama edukovala, najviše putem interneta.
Ova talentovana žena, majka dva sina, uspješna je u još jednom poslu - stočarstvu. Ima farmu muznih krava nedaleko od Gradiške, a njena tajna je u dobroj organizaciji i činjenici da foto-aparat uvijek nosi sa sobom.
